Jedna od tema koje je obradilo uredništvo "Otočkog vjesnika" u broju za siječanj 1980. godine, bila je - nudizam. "Vremeplovom" se vraćamo 45 godina u prošlost, prikazujući što su tada bile teme i što je od toga i dalje ostalo u fokusu cresko-lošinjske javnosti.
Dugogodišnji turistički radnik Josip Žagar, u članku "Kako i kada nudizam u Malom Lošinju", prisjetio se nekih osoba koje su promovirale FKK (prema njemačkoj kovanici Freikörperkultur - kultura slobodnog tijela), naročito na stjenovitoj plaži, i danas ogradom odijeljenoj od popularne plaže Žalić, prema nazivu ugostiteljskog objekta često nazivane Borik. "Tijelo je bez odjeće na današnjoj malološinjskoj nudističkoj plaži prva izložila Ljiljana Arsić, gošća iz Beograda, pa, zaista, možemo kazati da je ova crnka (u ono vrijeme vrlo zgodna), začetnik ovdašnjeg nudizma. Bilo je to 1963. godine. Ljiljana je neprekidno dolazila u Mali Lošinj punih 15 godina; toliko zaljubljena u nj, svakom ga je prilikom hvalila kao vrlo vrijedno lječilišno mjesto, preporučujući izobilje lošinjskog sunca", pisao je Žagar, kao i: "Nudizam od njegove pojave pa do legalizacije nije imao neku zanimljivu evoluciju, razvijao se neorganizirano, bez pratećih objekata, a gosti su se osjećali nesigurnim i bili izloženi pogledima znatiželjnika, a time i uznemiravani. Na učestale žalbe i pritužbe gostiju, morali smo reagirati, te je godina 1969. (kao pokusna) dala odgovor. Bez dotada nekog iskustva, smatrali smo ipak potrebnim, pa smo do početka sezone izgradili sanitarije, te garderobu, koja je služila nudistima. TRO 'Lošinj', na vrlo je prikladnom mjestu izgradila kiosk i pružala jednostavne ugostiteljske usluge. E da bi se povratila uložena sredstva, počeli smo naplaćivati korišćenje plaže. Dnevna je tarifa iznosila 1 dinar po osobi, a djeca do 10 godina starosti imala su ulaz besplatan. Posao blagajnika uspješno je obavljao Branko Linić, jer je poznavao njemački i talijanski jezik". Zabilježeno je još i da je Ugo Hofmann, "zaista virtuoz na gitari", do kasno u noć, u tami, "suptilnim i znalačkim dodirom žica" zabavljao oduševljene goste, ali i da je 1975. održan izbor za "miss" FKK, a da je od 22 kandidatkinje pobijedila Mechthild Schier iz Dortmunda, a izabrane su i najljepše noge muškaraca - pobijedio je Johann Kügler, 75-godišnjak iz Njemačke.
Također iz područja turizma, Igor Braškić pisao je o stanju i problemima organizacije privatnog smještaja, uključujući proviziju turističke organizacije na prihod od usluge smještaja svih gostiju te onih u domaćinstvima, ali i usuglašavanje evidencije gostiju sa stvarnim stanjem.
Karakteristično za list, koji je putem Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN) izdavala Općina Cres-Lošinj, na prvim stranicama prostor su dobili predsjednik Skupštine općine dr. Dinko Zorović, koji je napisao vlastiti komentar, a predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine, Franko Kučić, bio je zastupljen u obliku intervjua. Zorović je prozvao delegate koji nisu dolazili na sjednice, dok je Kučić istaknuo da je razočaran stvarima koje "se nije moglo postići, iako se htjelo", pa nabrojao nedefinirano područje i neizvršeno uređenje građevinskog zemljišta za individualnu stambenu izgradnju, zatim neuspjeh u izbacivanju prometa iz centra Malog Lošinja i u zaustavljanju divlje izgradnje prisutne na cijelom području općine, nedefinirano stanje i mogućnosti razvoja i posljednje tvornice ribljih konzerva u općini, "Plavice" u Cresu, pa neadekvatno riješeno deponiranje smeća pogotovo u Malom Lošinju, neizgrađenu zdravstvenu stanicu u Nerezinama te nedefiniranu zaštitu i revitalizaciju Suska.
Na crno-bijelim fotografijama (jedino su korice lista bile tiskane u boji), prikazane su razorne posljedice orkanskog juga na rivi na otoku Susku, a Mato Božićević opisao je vrijednost i pozvao na spašavanje perivoja uz Dječju bolnicu u Velom Lošinju. "Nitko se ne brine za tu hortikulturnu atrakciju. Nažalost, postala je smetlište, na kojem ima rashodovanih štednjaka, automobilskih guma, odbačenih pločica kamina, kutija, kartona i druge nečistoće. Nemilosrdno se harači po biljnom inventaru perivoja. Sijeku se mlade stabljike kojima se ostarjela stabla bore za opstanak", naveo je Božičević.
Julijano Sokolić jednu je stranicu posvetio netom preminulom sportskom novinaru i dužnosniku Hrvoju Macanoviću, porijeklom Lošinjanu, a Zvonko Levinger izvijestio je o uređenju prostorije Jedriličarskog kluba "Jugo" na Škveriću - male zgrade tada tik uz obalu, a danas nešto dalje, od mora odvojenoj cestom i parkiralištem izgrađenim na nasipu. Zanimljiv je i pregled učenika koji su u dvanaest proteklih školskih godina (1967/68. - 1978./79.) završili osnovnu školu s odličnim uspjehom u svih osam razreda.
