Spomen sedamnaestorici stradalih na brodu

Spomenik NB-11 / foto: B. Purić
Spomenik NB-11 / foto: B. Purić
Prije nešto manje od osamdeset godina, 1. travnja 1945. godine na borbenom zadatku, ploveći južno od otoka Suska u smjeru Istre, na minu je naišao brod NB-11 "Crvena zvijezda" na kojemu su poginula sedamnaestorica kojima je nedaleko od rta Anuncijata u Malom Lošinju podignut spomenik.


NB-11 (inicijali označavaju "naoružani brod") bio je u sastavu mornarice Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), u čijoj je floti bio niti godinu dana, od 27. travnja 1944. godine, kada je zarobljen u uvali Sv. Nikole na Olibu; dotad je nosio ime "Anton" i bio u floti mornarice nacističke Njemačke. Duljina broda bila je 24 metra, širina 5,5 m, imao je motor od 120 konjskih snaga i razvijao brzinu od osam čvorova. U plovidbi prema Istri bili su na brodu članovi posade Tome Blaće, Gašpar Busanić, Josip Crnčić, Sergio Denja, Marijan Ivanković, Ante Jerkunica, Aleksandar Longin, Jovo Pavlović, Ludoviko Picinić, Nikola Picinić, Vinko Radovčić, Franc Simčić, Joakim Srdoč, Ante Žuklić i Ante Žunić te politički radnici iz Istre, Stanko Radošević i Anton Zenzerović. Poginuli su kada je već većina hrvatskog priobalja i otoka bila slobodna, dvadeset dana prije kapitulacije nacifašizma, odnosno partizanske pobjede na cresko-lošinjskom otočju. Ova je havarija ujedno i najbrojnija pogibija partizana s otoka na zadatku u II. svjetskom ratu.

Kompleks spomen-grobnice, nedaleko Anuncijate, "s pogledom" prema pučini i otoku Susku, podignut je 1978. godine i predstavljen na Dan ratne mornarice i pomorstva SFR Jugoslavije 10. rujna iste godine, ujedno i povodom tzv. rujanskih odluka, odnosno 35. godišnjice odluke o sjedinjenju Istre, Rijeke, kvarnerskih otoka i Zadra s Hrvatskom (potom u sklopu druge Jugoslavije), dotad okupiranih od strane Kraljevine Italije. Modernijeg dizajna, spomenik vizualno kombinira elemente broda i primorske arhitekture. Na ovom mjestu odavana je počast poginulima na godišnjice značajnih događaja iz ratne povijesti, u organizaciji vojnih/mornaričkih i općinskih institucija, a zabilježeno je da je pri jednoj od takvih prigoda vojnički pozdrav uputio britanski ratni veteran, koji se 1943. borio protiv njemačke vojske u uvali Čikat, a mnogo godina kasnije došao je na Lošinj kao turist. Od 1990. godine, prestali su organizirani protokolarni posjeti ovom mjestu - zabilježen je poneki posjet srednjoškolaca pomorskih smjerova - i otada je spomenik prepušten propadanju.

Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2024. godini Grada Malog Lošinja.