Tim je događajem, prema nekim tumačenjima, počelo "zlatno doba lošinjskog turizma" - iako i neka kasnija razdoblja "pretendiraju" na takav naslov - a sve se temeljilo na istraživanjima Ambroza Haračića (Mali Lošinj, 1855. - Mali Lošinj, 1916.), profesora, znanstvenika i rodoljuba, koji je, uz nastavnički rad u Pomorskoj školi, u Malom Lošinju 1879. godine osnovao meteorološku postaju (opservatorij) i vodio je sljedećih osamnaest godina, do prelaska na rad u Trst (kasnije će, od 1905. do 1911. ponovo raditi u lošinjskoj školi). Rezultate s postaje objavljivao je u školskim programima, godišnjacima i časopisima te najranijim turističkim vodičima Lošinja. Austrijski liječnik Konrad Clar, pročitavši izvještaje, došao je na Lošinj početkom 1885. godine sa sinom koji je imao bolest grla, a kako se na Lošinju oporavio, to je doživljeno kao uspjeh klimatskog liječenja. Sljedeći je Lošinj posjetio austrijski balneolog Leopold Schrötter. Uz klimatske blagodati, razvoju lošinjskog turizma pomoglo je to što je ovdje voljela navraćati tadašnja državna elita, pripadnici carske obitelji Habsburg. A ondje gdje dolaze takvi ljudi, vole dolaziti i oni koji vjeruju da će, u njihovom prisustvu, djelić slave prijeći i na njih. Godine 1886. u Malom Lošinju utemeljeno je Turističko društvo, preteča današnje Turističke zajednice, te Društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja, koje je rukovodilo višegodišnjim pošumljavanjem otoka - iz današnje perspektive, pomalo nevjerojatno djeluju stare razglednice Čikata, bez borove šume, a s prevladavajućim kamenjarom i niskim raslinjem.
Početno razdoblje razvoja lošinjskog turizma, obilježeno izgradnjom smještajnih objekata i prometne infrastrukture, presjeklo je izbijanje I. svjetskog rata 1914. godine, a s krajem rata 1918. godine nestala je i Austro-Ugarska.
Povodom stote godišnjice proglašenja oba Lošinja klimatskim lječilištima, 1992. godine postavljene su jednostavne spomen-ploče - u Malom Lošinju u neposrednoj blizini pješčane plaže u uvali Čikat, a u Velom Lošinju na prijelazu iz parkirališta u park kompleksa Lječilišta. Ondje je, tijekom nedavnih radova na povećanju i asfaltiranju parkirališta, ploča premještena. U uvali Čikat, ploča je izgubila smisao; gotovo je u potpunosti zaklonjena raslinjem i praktično je nemoguće pročitati ugravirani tekst: "U mjesecu rujnu 1892. bi Mali Lošinj proglašen državnim klimatskim lječilištem čime je utemeljen stoljetni turistički razvitak ovog mjesta. Tim povodom ovaj spomen 1992. postaviše građani Malog Lošinja" (na ploči u Velom Lošinju, tekst je isti, osim naziva mjesta, naravno).
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2024. godini Grada Malog Lošinja.
