Lošinj, koji je do tada pripadao u I. svjetskom ratu poraženoj Austro-Ugarskoj, 1918. godine okupirala je Kraljevina Italija, dio pobjedničke skupine država, iako je postojala inicijativa - ali, u praksi, i nemogućnost izražena kroz nepostojanje vojnih sredstava - da se, kao i ostala istarsko-kvarnerska područja, pridruži novoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, kratkotrajnoj državi sa sjedištem u Zagrebu, koja se nakon mjesec dana postojanja ujedinila sa Srbijom, u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. g. Kraljevina Jugoslavija). Na Lošinju, brzo je onemogućen rad hrvatskih organizacija; uslijedilo je zatiranje službenog korištenja hrvatskog jezika i naziva. Sljedećih 25 godina Lošinj bio je teritorij Italije, kojom je od 1922. godine vladao fašistički pokret Benita Mussolinija.
Kapitulacijom Kraljevine Italije, objavljenom 8. rujna 1943. godine, dobio je krila oslobodilački pokret u Hrvatskoj i Jugoslaviji, no najprije su s kopna na Lošinj stigli, bježeći od partizana, pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini - četnici, nadajući se da će se ovdje iskrcati angloameričke snage. Zatekli su protalijansku civilnu vlast okupljenu u Il Comitato della Salute Pubblica (Odbor javnoga spasa) i nekoliko je dana postojala paralelna uprava. Došavši s kopna, preko Krka, partizani su 25./26. rujna porazili četnike i uspostavili vlast kroz Narodno-oslobodilački odbor (NOO). Već nakon mjesec i pol dana, na otok je stigla njemačka nacistička vojska, koja je požurila osvojiti područja koja je dotad držala fašistička Italija. Brojčano i tehnički superiorni, Nijemci su 13. studenog brzo svladali otpor partizana, strijeljanjima i zarobljavanjem. NOO je obezglavljen; ubijen je njegov predsjednik Mario Martinolić. Zarobljenici su strpani u zgradu ribarnice na glavnom gradskom trgu i otamo odvedeni na strijeljanje na Čikat. U toj skupini bili su, između ostalih Mate (Matteo) Vidulić i Giovanni Del Conte, čija imena danas nose ulice u Malom Lošinju. Otok do travnja 1945., kada su partizani porazili nacističku vojsku, ostaje pod kontrolom Njemačke, iako su ga kao svoj računali i Italija i Hrvatska kao federalna jedinica nove Jugoslavije.
Prvi spomenik podignut je nedugo nakon rata, kada je izgrađena kamena "piramida" iz koje izvire baklja, a sadašnji izgled spomenik ima posljednjih pedesetak godina. Oko "piramide" izrađen je plato od kamenih ploča, a dodan je kvadar položen na dva kamena. Na njegovoj prednjoj strani uklesano je "U svojem bjesomučnom pohodu fašizam je uništavao gradove i sela ljude žene i djecu sve ono što je vodilo borbu za oslobodjenje svoje domovine medju milionskim žrtvama koje je dala naša domovina za slobodu palo je dana 13. XI. 1943. i ovih 27 drugova pokošenih rafalima njemačkih fašističkih barbara", a na stražnjoj strani uklesan je (i već godinama oštećen) citat iz Njegoševa "Gorskog vijenca" - "Đe je zrno klicu zametnulo, onde neka i plodom počine".
Radovi na dogradnji kompleksa počeli su u studenom 1973. godine, a kamen-temeljac položio je Josip Feretić, iz Tribulja kraj Dobrinja na otoku Krku, koji je u obranu domovine krenuo 1943. godine i partizanima se pridružio u Crikvenici i otamo krenuo na razne položaje, pa je tako u "interregnumu" stigao na Lošinj. Feretić je bio na straži, kada su Mali Lošinj napali Nijemci. Pokušan je bijeg barkom prema Rabu, no u tome nije bilo uspjeha, već je Feretić s još nekoliko preživjelih partizana zarobljen u zgradi ribarnice, gdje su već bili partizani i mjesni aktivisti. Bio je u skupini koja je odvedena na Čikat, na strijeljanje. Njemačkim vojnicima nadređeni su dali zadatak da svaki, pištoljem u glavu, ubije po jednog zarobljenika. I Feretić je ustrijeljen no, iako mu je metak prošao kroz lubanju, preživio je, jer vitalni organi nisu bili oštećeni. Došavši k svijesti, kada je sve već završilo, dovukao se do najbližih kuća potraživši pomoć, no umjesto toga, starac na kojega je naišao prijavio ga je Nijemcima, pa je Feretić ponovo bio zarobljen i ponovo odveden na stratište, no ponovo je imao sreće - strijeljanje je bilo otkazano.
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2024. godini Grada Malog Lošinja.
