U organizaciji Lošinjskog muzeja, u loži Gradske vijećnice, gdje je Arheološka zbirka još od 1889. godine, pa je temeljem toga stručni krugovi navode kao četvrti najstariji muzejski prostor na današnjem području Hrvatske (nakon Zadra, Splita i Zagreba), uvodno predavanje održala je ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić, na temu "Arheološka baština Osora", a potom i gosti s Univerze na Primorskom - Martina Blečić Kavur i Boris Kavur, dugogodišnji suradnici lošinjske muzejske ustanove, s predavanjima "Trajna poveznica osorskih grobova" te "Arheološki predmeti iz Osora kao odraz mnogih mreža prošlosti".
U ovim je predavanjima dan pregled dosad zabilježenih arheoloških istraživanja Osora i najbližega mu susjedstva od 1860. godine; na amaterske akcije ovdašnjih svećenika Dinaričića i Bolmarčića, nadovezali su se Burton (nazvao je Osor "minijaturnim Suezom"), Sticotti, Marchesetti, Benndorf, Bačić, Mladin i drugi, zatim arheologinje Faber, Matejčić, Mihovilić, Ćus-Rukonić i Glogović, a u najnovije doba upravo Ettinger Starčić i Blečić Kavur te Čaušević-Bully i Doneus. Veći dio predavanja posvećen je "topografiji smrti", kako je rekla Blečić Kavur, odnosno grobovima i načinima ukopa davnih stanovnika Osora, a na kraju i o predmetima, među kojima je istaknuta tzv. naočalasta fibula, karakteristična za Osor i koja upućuje na visok životni standard nekih od stanovnika iz povijesti.
