Vidulić je rođen 1774. godine, dok je Lošinj još bio pod mletačkom upravom. Studirao je u Padovi i ondje završio teologiju, prirodne znanosti i književnost. U dobi od dvadeset godina bio je jedan od utemeljitelja Društva za osnivanje škola (Società Istitutrice delle Scuole Pie) i u Malom Lošinju podučavao je mladiće za dugu plovidbu na jedrenjacima, u privatnoj Pomorskoj školi pokrenutoj 1804. godine. Svećenik je postao 1795. godine, a od 1821. godine je župni dekan Malog Lošinja, naslijedivši na tom mjestu Martina Martinolića (Martinolich). Godine 1823. naručio je gradnju drvenog dvojarbolnog jedrenjaka tipa brik u brodogradilištu lošinjske obitelji Katarinić, a brod od tristo tona nosivosti ponio je ime "Primo Lussignano" (Prvi lošinjski), pošto je bio prvi u nizu namijenjen dubokim morima.
Zabilježeno je da je vodio "Blagajnu ubožnih" (Cassa dei poveri), svojevrsni društveni fond u koji su novac uplaćivali bogatiji stanovnici Lošinja, a služio je podršci nemoćnima, bolesnima, udovicama i siročadi. Preminuo je 8. veljače 1836. godine, a tada počinje i kriza fonda. Uz starijeg brata Ivana Vidulića te Bernarda Capponija, Stjepana Vidulića smatraju dijelom "trolista" zaslužnog za poticanje brodarstva duge plovidbe u Malom Lošinju, te mu je 10. rujna 1882. godine postavljeno spomen-obilježje, vidljivo s pjacala uz župnu crkvu.
U nedavno objavljenoj "Zlatnoj knjizi lošinjskog pomorstva" Julijana Sokolića, prijevod je teksta uklesanog podno biste: "Don Stjepanu Viduliću / + 8. 2. 1836. / župniku, dekanu, konzistorijalnom savjetniku, profesoru nautike, inspektoru, dopisnom članu Akademije znanosti u Padovi / i njegovim dvama neumornim drugovima / opatu don Ivanu Viduliću i doktoru Bernardu Capponiju liječniku / koji puni ljubavi spram ove zemlje osnovaše besplatne škole osnovne, gimnazije i pomorske, rječju i primjerom poticajući na trgovinu i dugu plovidbu istu procvatu provedoše. / Ovaj spomenik postaviše župljani đaci da bi potomcima sačuvali spomen njihovih vrlina i kreposti".
Posljednjih tridesetak godina, imena braće Ivana i Stjepana Vidulića nosi glavna ulica koja iz luke Malog Lošinja vodi uzbrdo i nekada je njome prolazila glavna cesta prema Velom Lošinju, pa je nosila i naziv Via Lussingrande, a u međuvremenu i XX. aprila (prema Danu oslobođenja Lošinja 1945. godine).
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2024. godini Grada Malog Lošinja.
