Istraživači su već godinama ondje na terenu na prijelazu iz ljeta u jesen, a ove godine izostala su krupnija otkrića, koja bi istraživanje dovela na novinske naslovnice. Istraživanja je provodio Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, u suradnji s francuskim kolegama sa Sveučilišta u Marseilleu, iz Centre national de la recherche scientifique (CNRS), Centre Camille Jullian (CCJ) te Lošinjskim muzejem, a logističku su podršku dali ronilački centar Specijalne policije i ronilački centar "Subseason" iz Malog Lošinja.
Lošinjski muzej je za arheološko nalazište doznao 2016. godine, po dojavi slovenskog arheologa Mirana Eriča, a sljedeće godine stručni uviđaj obavio je Odjel za podvodnu arheologiju HRZ, nakon čega su iz godine u godinu priređivana terenska istraživanja. Starost broda potvrđena je analizom njegove drvene građe, a pripadnost razdoblju odaje i gradnja tehnikom "spoj na utor i jezičak", kako to stručnjaci nazivaju, dok su rebra broda povezana klinovima. Istraživanja su završena prekrivanjem nalazišta kako bi ga se osiguralo od oštećenja - pijeskom, geotekstilom, novim slojem pijeska te željeznim mrežama povezanim betonskim blokovima.
"Istraživački projekt i dalje traje. U sljedećem razdoblju je planirana zajednička obrada pronađene arheološke građe uz redovno provođenje konzervatorsko-restauratorskih radova na građi, zatim promocija lokaliteta na znanstvenim i stručnim skupovima, kako u zemlji tako i u svijetu. Zatim, u 2024. izdavanje publikacije o lokalitetu, a u 2025. godini vrlo vjerojatno izrada izložbe", kaže Zrinka Ettinger Starčić, ravnateljica Lošinjskog muzeja i sudionica istraživanja.
