Na zbirku koja je nastajala stotinjak godina prije toga, odrazio se vihor II. svjetskog rata. Došlo je do krađe slika, a u prosincu 1944. godine crkvica je stradala prilikom savezničkog bombardiranja obližnjih nacističkih uporišta, pri čemu je dio slika izgorio, a dio propucan.
"Tadašnji lošinjski kapelan don Mario Cosulich i Jerko Sincich ukrcali su u kamion sve što su mogli i odnijeli u župnu crkvu. Nakon rata većina slika vraćena je u kapelu, s tim da je trinaest najoštećenijih pohranjeno je na 'šufit' župne crkve. Zbirka je 1956. bila po prvi put popisana - 48 slika i jedna maketa broda - i zaštićena kao kulturno-historijski spomenik. Kako su zbog lošeg stanja crkvice slike ubrzano propadale od vlage, konzervatori predlažu njihovo 'privremeno prenošenje' u prostorije 'postojećeg mjesnog muzeja', kamo su i prenesene 1958. godine. Nažalost, prvi lošinjski muzej se ugasio 1961. i slike su pohranjene u kapeli Gospe Žalosne (Addolorata). One koje su ostale u kapeli na Čikatu, njih dvadesetak, jedne su travanjske noći 1978. nestale bez traga, a ostali su samo njihovi okviri, odbačeni u obližnjoj šumi. Dvadesetak godina kasnije, zahvaljujući vlč. Antunu Bozaniću i dugogodišnjoj 'čuvarici' kapele, Aldini Stuparić Burić, preostalih tridesetak originalnih zavjetnih slika spušteno je sa 'šufita' župne crkve i izvučeno iz Addolorate, da bi 2001. godine bilo vraćeno na zidove zavjetne crkvice na Čikatu, zajedno s pedesetak novih 'akvizicija', većinom radova kap. Cesara Stefanija te Ivana Giannetta i Aldine Stuparić", o povijesti će ovog objekta povjesničarka umjetnosti prof. Irena Dlaka, koja je dala doprinos u novom uređenju zbirke, nakon što su jedno vrijeme slike bile uklonjene sa zidova i stručno obrađene. Ostavljen je prostor za nove "zavjetne darove".
