Ova je tema uglavnom ostajala postrance kada je analizirano ovo razdoblje iz ovdašnje povijesti, s političkim previranjima i ratnim operacijama (1914.-1918.) u prvom planu. Iako su podaci daleko od potpunih, pa su na izložbi postavljeni papir i olovka kao poticaj svima koji imaju dodatne informacije, računa se da je s cresko-lošinjskog područja u unutrašnjost Hrvatske upućeno preko petsto djece, uglavnom u Podravini, odnosno zapad Slavonije. Tu je akciju vodila Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru, koju historiografija prvenstveno veže uz pokretanje škola na hrvatskom jeziku na istarsko-kvarnerskom području (Cres i Lošinj redovno su u to vrijeme smatrani sastavnim dijelom Istre), a pokrenuta je zbog ratnih događanja i velike suše.
Kako, unatoč nadanjima i nastojanjima hrvatskih političkih prvaka, Istra i otoci nisu nakon rata ostali u sastavu slavenske države (Država Slovenaca, Hrvata i Srba nakratko 1918. godine, a zatim Kraljevstvo/Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. nadalje - 1929. preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju) nastale na razvalinama dijela u ratu poražene Austro-Ugarske, već ih je odmah po završetku rata okupirala Italija, a naknadno je to stanje pravno formalizirano, povratak djece nije bio odmah organiziran, već je akcija službeno završena tek u veljači 1921. godine. Neka se djeca ipak nisu vratila, već su nastavila život u udomiteljskim obiteljima, pošto su roditelji na otocima u međuvremenu preminuli ili su cijele obitelji otišle zbog novonastale političke situacije.
Svečano otvaranje ove studijske izložbe, koju je pripremila kustosica Lošinjskog muzeja Marijana Dlačić nije priređeno, a za posjetitelje je dostupna za radnoga vremena muzeja. Većinu izloženog čine panoi s tekstom, postavljeno je i nekoliko dokumenata i onodobnih novinskih članaka, a simbolično je prikazano kako su djeca tijekom rata na Cresu, Lošinju, Susku i Unijama prikupljala lišće, papir, vunu i bakar za ratne potrebe.
