Umjesto uobičajenog žamora s punih terasa četiri lokala, ove godine na Studencu prijepodne je bilo mirno. Jedina zvučna kulisa bilo je šuštanje krošanja stabala na buri, a povremeno je osunčanim trgom prošao poneki prolaznik i mačka. Po završetku mise, iz crkve se na trg spustilo tridesetak ljudi, izmjenjujući dojmove o posve neuobičajenoj prvoj svibanjskoj nedjelji, bez nastupa mladog i starog iz Folklornog društva "Studenac".
"Očekivali smo da će se tradicija nastaviti, to je ipak dio povijesti Nerezina. Ne možemo sudjelovati, pa je bar na ovaj način mjesto zaživjelo u doba korone. Mislim da je sve napravljeno po pravilima. Fali folklor, ali možda zato iduće godine bude još veća fešta", rekla je Marta Brajković, za kojom su i samoj plesni nastupi u nerezinskom folkloru.
"Mojim sam unukama predložio da barem pripreme vaze s cvijećem i slože ih u obliku 'COVID-19', pa su se nasmijale. Bitna je tradicija, da se vidi da smo jači od svega, to je dobar znak", miješajući šalu i ozbiljnost poručio je Anton Žuklić. Nadovezao se Branko Rukonić: "Dobro je da se bar na ovaj način tradicija nastavila", rekao je, prisjetivši se da je jedan sumještanin prije mnogo godina pozvao policiju da spriječi održavanje fešte, ljut zbog toga to što su u pripremi Maja njegovu barku donijeli na Studenac.
Da se ne zatare - rekli bi; u podne je na Studenac, odjeven u narodnu nošnju, došao Dario Kučić - iako iz susjednog Osora, jedna od ključnih poluga nerezinskog folklora - i kraćom svirkom na mehu održao živim plamen višestoljetne nerezinske baštine.
Ove godine sudržani, Nerezinci su suglasni u nadi da dogodine, zapravo nikad više, neće biti tako da bi sputalo običaje i radost.
