O ideji da se otoci Cres i Lošinj opskrbljuju vodom iz Vranskog jezera, umjesto prikupljanjem kišnice i iz raznih "pomoćnih" izvora, raspravljalo se još početkom XIX. stoljeća, u vrijeme dok su otoci pripadali Austro-Ugarskoj. Ipak, ni u tom razdoblju, niti u vrijeme talijanske okupacije otoka, ništa konkretno nije učinjeno i tek je poslije II. svjetskog rata, nakon ulaska otoka u sastav Hrvatske i preko nje Jugoslavije, kao prvi veliki infrastrukturni projekt, započela gradnja vodovoda.
Najprije su vodu iz jezera dobili Orlec i Krčina 1952. godine, a od 1953. vodovod je imao i Cres. Prema jugu, Belej je na vodovod spojen 1955. godine, a Osor, Nerezine i Sveti Jakov 1959. godine. Godine 1960. na red je došao Ćunski, a 24. travnja 1960. godine priređeno je svečano otvaranje vodovoda na glavnom trgu u Malom Lošinju, najvećem mjestu jadranskih otoka.
Tom je prilikom održan program čija je središnja točka bilo otvaranje fontane autora Vinka Matkovića, prepoznatljive po skulpturama dva dupina u igri, iz čijih usta cure tanki mlazovi vode, puneći okrugli kameni bazen. Ova je fontana i sada na trgu nekada nazivanom imenom Moše Pijade, a sada Republike Hrvatske, no bez luka od kamenih blokova i na drugom mjestu, puno bliže moru.
Izgradnjom vodovoda do Malog Lošinja i tijekom narednih godina rasprostranjenjem vodovodne mreže po gradu, stvoreni su uvjeti za novi, nagli razvoj Malog Lošinja.
Fotografiju fontane na glavnom lošinjskom trgu ustupio nam je Franko Neretich, kolekcionar povijesnih slika Lošinja otočnih korijena, a prebivališta u Sjedinjenim Američkim Državama.
