U dvorani hotela "Aurora" uvodna izlaganja imali su Silvana Pavlinović sa Studija hotelijerstva i gastronomije u Makarskoj i ujedno vlasnica hotela na Čiovu, ravnateljica Lječilišta Veli Lošinj Renata Žugić, zatim Iva Rinčić sa Sveučilišta u Rijeci i ujedno članica Skupštine Primorsko-goranske županije i Gradskoga vijeća Rijeke te direktor lošinjske Turističke zajednice Dalibor Cvitković, a u ulozi moderatora bio je Tomislav Krznar s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, član Organizacijskog odbora Dana bioetike. Pavlinović je istaknula da je u Španjolskoj masovnost, odnosno održivost turizma postala političko, predizborno pitanje, kao i to da su Ujedinjeni narodi 2015. godine donijeli Agendu za održivi razvoj do 2030. godine, prema kojoj gospodarstvo mora biti na strani čovječanstva i pravednog društva. Dodala je da je zabrinjavajući model prema kojem je 92,5% hrvatskog turizma na obali, da stare gradske jezgre napušta domaće stanovništvo, a radna snaga u turizmu slaba kvantitativno i kvalitativno, sastavljena od slabo motiviranih zaposlenika. Renata Žugić je istaknula da lokalno stanovništvo kao probleme prekomjernog turizma ističe gužvu, otpad, buku, premalo parkirališnih mjesta, veće cijene, narušen noćni mir te previsoke cijene stambenog prostora.
Iva Rinčić govorila je o povijesti turizma, citirajući misli za i protiv turizma istaknutih filozofa, a u prekomjernom turizmu istaknula je paradoks da se lokalno stanovništvo počinje baviti turizmom da poveća prihode, a postepeno rastu troškovi života. Pritom stanovništvo u odnosu na povećanu brojnost turista proživljava u fazama - od euforije, preko apatije do iritacije, pa i antagonizma. "Turizam je utopija o boljem životu i boljoj slici o nama samima, ima učinak socijalnih podjela i različitih interesa, te mu ideja održivosti jednostavno nije svojstvena - održivi turizam kao oksimoron", zaključila je.
Dalibor Cvitković je dao kratak pregled povijesti i aktualnog trenutka lošinjskog turizma, istaknuvši da turisti na Lošinju u prosjeku borave po osam dana, što je povoljnije od trendova brzih putovanja iz mjesta u mjesto, kao i to da je prof. Ambroz Haračić, pokrenuvši pošumljavanje otoka, radio za budućnost koju nije dočekao, za razliku od sadašnjih djelovanja za trenutne objave na tzv. društvenim mrežama ili u okvirima četverogodišnjih mandata. Dodao je da je prema istraživanjima slaba zdravstvena skrb najveći izvor nezadovoljstva ispitanika, a tu je i problem visokih cijena "kvadrata" stanova ("nema novogradnje, a samim time nema preizgrađenosti").
Uglavnom u krugu sudionika Dana bioetike, uz ponekog gosta "sa strane", povela se rasprava. Na pitanje Luke Perušića, Iva Rinčić rekla je da u Rijeci postoji "faza euforije" o kruzerima, koje se "dočekuje u narodnim nošnjama i sa suhim smokvama, kao da gosti dolaze u posjet domorocima". Predsjednik organizacijskog odbora Ante Čović rekao je da je "s prvim Lošinjskim danima bioetike 2001. godine počeo znanstveni turizam na Lošinju", a da nije ostvarena tadašnja ideja da Lošinj dobije visokoškolske sadržaje, našto se nadovezao Mihael Vrbanc prijedlogom da se na Lošinju osnuje znanstveni centar izvrsnosti. Bivši ministar turizma i lošinjski gradonačelnik Gari Cappelli, koji se ovom prilikom pohvalio da od sutra ide u mirovinu, rekao je da su sve teme o kojima se govori već obuhvaćene dokumentima, ali da je zapelo u njihovoj realizaciji. Ivan Perkov dotaknuo se neprimjerenosti sintagme "dobri gosti", kako turistički radnici nazivaju turiste veće platežne moći, dodajući da se "dobrim gostima" sigurno ne mogu smatrati "bogati mladi Englezi koji estetski i duhovno nagrđuju Hvar". Renata Žugić i Dalibor Cvitković spomenuli su to da će ove godine na Lošinj doći dvadesetak američkih studenata, na predavanju Instituta "Plavi svijet", koji su naveli kao primjer znanstvene neprofitne organizacije koja zapošljava velik broj ljudi. Još su u raspravi sudjelovali Danijela De Micheli Vitturi, Igor Čatić, Ivo Džinić, Mislav Kukoč i Hajdar Arifagić.
