Gošća s riječkog sveučilišta je u palači "Moise" održala predavanje "Zelene i pametne turističke destinacije (gradovi) - sadašnjost ili budućnost?" koje je okupilo dvadesetak posjetitelja, uglavnom iz creskog turističkog gospodarstva i s polja urbanizma. "Da bi se postigla održiva budućnost, potrebna je suradnja svih dionika na području grada (lokalnih vlasti, privatnog sektora, stanovništva) kao i strateško i dugoročno planiranje. Isto tako, nužno je stalno povećavanje razine znanja i razumijevanja načela održivog razvoja, uz jačanje vještina za djelovanje te poticanje informiranosti građana i podizanje opće razine svijesti o važnosti održivog korištenja resursa", istaknula je prof. Krstinić Nižić, naglasivši da "linearna ekonomija - uzmi, iskoristi, baci" više ne može funkcionirati, naročito stoga što je prema istraživanjima očuvanost okoliša najvažniji motiv dolaska turista.
Iako je većina predavanja bila ciljana na veće urbane sredine, našlo se i povoda za razgovor o primjenjivosti u otočnoj sredini. Dr. Juraj Sepčić istaknuo je da Cres stoljećima ima urbanu organizaciju, ali da je gradnjom u prostoru vrtova u novije vrijeme to narušeno. Mirjana Rupčić iz "Cresanke" rekla je da se ekologiju veliki broj ljudi shvaća kao trend i ukazala na problem sezonalnosti u turizmu, a da su unatoč pomacima, mogućnosti digitalizacije još neslućene. Tina Gams-Fučić, također iz "Cresanke", dala je primjere u kojima se radi na ekološkoj edukaciji gostiju, a dr. Ugo Toić iz Otočne razvojne agencije (OTRA) da je pojam "pametno" iz naslova predavanja puno širi od digitalizacije i da se značenja razlikuju, pa je dao prijedlog da se na cesti prema trajektnom pristaništu kod Merga svakih 50 metara naprave dvije crte koje bi poslužile kao "ugibalište" u slučajevima kada mještani i posjetitelji Merga krenu prema selu, a ususret im dođe vozilo iz drugog smjera - "nije digitalno, a pametno je". Također je iznio podatak da na našem području 30 posto ugljičnog dioksida u prometu proizvode trajekti.
Tamara Lazarević, arhitektica s adresom u Vidovićima, ukazala je na problem degradacije okoliša na otoku te prisustvo stalne apartmanizacije. "Za starije generacije je boljitak što više vode i struje, no nama trebaju 'pametne' lampe, da ne svijetle ako nitko ondje ne hoda". Arhitektica Bojana Vuksanović iz Cresa rekla je da je duljina putovanja katamaranom od Cresa do Rijeke usporediva s onom unutar Londona od kuće do posla, a da bi uz odgovarajući red plovidbe moglo biti onih koji bi živjeli u Cresu, a radili u Rijeci. Predložila je i senzor koji bi brojao aute u koloni za trajekt, kako bi putnici mogli vidjeti da li ići na tu liniju, našto je Ugo Toić rekao da je ta inovacija u razmatranju.
Vesna Jakić rekla je da bi pri novogradnjama, osim uvjetovanja broja parkirnih mjesta, trebalo uvjetovati i kvotu hortikulture, našto se Vuksanović nadovezala istaknuvši da Grad treba tražiti izmjene prostornog plana Županije, kako bi se zaštitile najljepše plaže kao turistički aduti otoka. Bivši creski gradonačelnik Kristijan Jurjako rekao je da je na području Grada izgrađeno manje od dva posto teritorija, urbanizirano manje od tri posto, a da su nekadašnji pašnjaci zarasli u šumu. Ne imenujući ga, rekao je da mu je prije mnogo godina jedan od tadašnjih lokalnih čelnika rekao da Cresu nedostaje još toliko stanovnika koliko ih ima te da treba žrtvovati prostor za još jedno naselje tolike veličine. Rekao je da postoji kontradiktornost, pa se kamp od 25 hektara smatra sjajnim, a prijedlog kampa sa 150-ak ležajeva skrivenog u šumi devastacijom, aludirajući na predloženi kamp kraj Lubenica. Naveo je primjer odustajanja od planova: "Osamdesetih se planiralo hotelsko naselje od Tareja do Krušćice, pa je to otpalo zbog zaštite supova". Proširio je temu, kazavši da je "u svim zemljama, gdje je velik utjecaj katoličanstva, bitno vlasništvo nekretnine, dok su u protestanskim zemljama svi podstanari".
Miroslav Budinski rekao je da živi s Nepalcima koji su došli raditi na Cres. "Četrnaest ih je, a još tridesetak u Lošinju i prezadovoljni su. Dolaze iz siromašnih ruralnih sredina i mogu donijeti vještine u poljoprivredi, koje su ovdje već zaboravljene". Predložio je turističkoj privredi da zaposli žene tih radnika, što bi dugoročno značilo i nove obitelji na otoku. "Mi se već okrećemo Aziji, jer je bazen balkanskih zemalja presušio", odgovorila je Mirjana Rupčić iz "Cresanke".
