S otočnom je javnosti svoj hobi poželio podijeliti Jürgen Meyer-Andreaus iz Münchena, koji sa suprugom Elisabeth ovih dana boravi u Malom Lošinju i na recepciji hotela u gradskom središtu raspitao se o postojanju lokalnih medija. Meyer-Andreaus će krajem ove godine napuniti 88 godina, a na otoku se ne odvaja od male sive bilježnice u kojoj skicira vedute Lošinja, pridružujući im ponekad i bilješke - informacije o motivu crteža ili stihove koji mu se u određenom trenutku čine prikladnim. Vjerno je na papir prenio motive Rive lošinjskih kapetana, obale Priko, Trga RH, rta Anuncijata, pa i lošinjskog brodogradilišta. Bračni par Meyer-Andreaus na Lošinju je po drugi put (prvi put bili su ovdje prije devet godina), a za razliku od mnogih njemačkih umirovljenika koji iz godine u godinu dolaze na isto mjesto, oni vole mijenjati mjesto odmora, pa su tako posljednjih godina bili u Grčkoj i Portugalu. Gospođi Elisabeth, po struci fizioterapeutkinji, Lošinj je zbog dobroga zraka preporučila jedna od pacijentica, znajući za njene probleme s disanjem.
Zbog gužve i velike vrućine, izbjegavaju glavnu turističku sezonu i opredjeljuju se za razdoblje manjih vrućina i prometa, a u prvim danima ovogodišnjeg boravka razgledali su prirodu Malog Lošinja, Velog Lošinja i Osora, ostavljajući posjet muzejima i galerijama za najavljene kišne dane.
Meyer-Andreaus je arhitekt, rođen je u Wittenbergeu, na pola puta između Berlina i Hamburga, a kada je bio dječak, taj je dio Njemačke postao DDR, Istočna Njemačka. Kao 21-godišnjak je pobjegao u Zapadni Berlin i ondje studirao arhitekturu, nakon čega je radio u Švedskoj i Meksiku, željevši se vratiti u Njemačku. Od 1970. je stanovnik Münchena, a radio je u struci, u javnoj upravi Slobodne Države Bavarske, sve do umirovljenja s prvim danom ovoga stoljeća. Sa suprugom je četrdeset godina. Crtanjem i slikanjem bavi se otkad zna za sebe, a imao je i dvadesetak samostalnih izložbi, većinom u Njemačkoj.
Prepričao nam je i svoj prvi posjet Hrvatskoj. On i kolega s fakulteta motociklima su krenuli od Njemačke do Grčke, želeći vidjeti mjesta iz Homerovih djela. Tada, šezdesetih godina, ceste su u Hrvatskoj bile u lošem stanju, putem su spavali u malom šatoru, pa su od Šibenika do Splita išli brodom. Nastavili su dalje prema Bugarskoj, gdje im je u komunikaciji s policajcima od koristi bilo znanje ruskog iz dana školovanja u DDR-u.
