Iako se posljednjih godina, bolje reći desetljeća, košarka u Hrvatskoj muči u osrednjosti, podulje bez velikog rezultata reprezentacije i klubova, "kraljica igara" i dalje u našoj zemlji ima razmjerno veliku popularnost, izgrađenu na vrhunskim dometima iz sedamdesetih, osamdesetih i prve polovine devedesetih godina prošlog stoljeća.
U Malom Lošinju, u prostoriji za priredbe Doma Jugoslavenske narodne armije, ondje gdje je sada Gradska knjižnica, košarku su djeca i mladi igrali koristeći koševe izrađene na nastavi tehničke kulture. U razgovoru koji smo vodili prije četiri godine, Marijan Magazin prisjetio se da je ta prostorija bila malo dulja od dvadeset metara i da je ondje igrao za lošinjsku školu u sastavu s Zoranom Lipićem, Bobom Rakićem, Bepijem Marušićem, Mariom Radoslovićem i drugima. Vodio ih je nastavnik tjelesne kulture Damir Jelinek, a preduvjet za igranje bile su im dobre ocjene u školi. Tada su izgubili od Cresa s nekoliko koševa razlike.
Umjesto vrtova, košarkaški "vrtić"
Godine 1969., na prostoru današnje velike poslovno-garažne zgrade na Bočacu, obrađivani vrtovi na par minuta hoda od samog središta Malog Lošinja zamijenjeni su asfaltiranom površinom namijenjenom parkiranju automobila, dobivši vrlo brzo sportsku funkciju - višenamjenskog sportskog igrališta. Duž puta prema Čikatu postavljeni su koševi i ucrtano igralište za košarku. Ispočetka su automobili i sport bili u "suživotu"; rekreativci bi dolazili na igralište pa onda morali mijenjati planove zbog parkiranih automobila ili opasno skliskih mrlja od motornih ulja.
U travnju 1970. godine, povodom 115. godišnjice Pomorske škole u Malom Lošinju, održani su susreti učenika pomorskih škola Lošinja, Bakra i Zadra i tom su prilikom pokaznu utakmicu odigrali zadarski i bakarski košarkaši. Košarka je postajala sve popularnija na otoku, mladići su sve češće provodili svoje slobodno vrijeme, naročito ljeti, pod obručima Bočaca, a dobar impuls dala je u svibnju 1970. godine reprezentacija Jugoslavije (veliki Krešimir Ćosić!), prvi put osvojivši Svjetsko prvenstvo. Sportska društva lošinjskih škola dobivaju košarkaške sekcije, igrališta su napravljena i ucrtana i uz zgrade Osnovne škole "Mario Martinolić" te Odgojnog doma. Godine 1972., u Malom Lošinju je protiv ovdašnje selekcije igrao "Železničar" iz Čačka, s čuvenim Draganom Kićanovićem u sastavu. Magazin se u razgovoru prisjetio da je pravu kožnu loptu donio Davor Požerina, dobivši je od sestre iz Amerike, a dotad su igrali plastičnim loptama proizvođača "Tigar" iz Pirota. Dolazeći ljeti na Lošinj iz Zagreba, odnosno Maribora, važan su doprinos u podučavanju lošinjskih mladića košarci dali Miha Perenčević i Bojan Weingerl te drugi igrači prvoligaških klubova koji bi se zatekli na otoku. U školskoj godini 1974/75., lošinjski srednjoškolci došli su do finala regionalnog prvenstva u Pazinu i potom predali utakmicu, kako bi "ulovili" posljednji trajekt za otok!
Prva sezona i odmah pobjednici!
Uz velik, na uspjesima turizma zasnovan infrastrukturni razvoj Lošinja, lakše je do novca potrebnog za aktivnosti dolazio i lošinjski sport, pa je pala odluka da se u košarci krene u iskorak. Inicijativu za osnivanje Košarkaškog kluba "Lošinj" dao je srednjoškolski nastavnik tjelesnog odgoja Ante Šolić, predloživši mladićima da pojačaju treniranje i uđu u pravo natjecanje. Tako je 21. travnja 1976. godine utemeljen KK "Lošinj", s Antom Božinom kao predsjednikom, a Šolićem kao tajnikom i trenerom. Niti mjesec dana kasnije, 16. svibnja, klub je igrao prvu službenu utakmicu, u istočnoj skupini Zonske lige, izgubivši na gostovanju kod "Škrljeva" 56:70. Pred brojnim znatiželjnicima na Bočacu - a tada se još dozvoljavalo igranje utakmica na otvorenom - u prvoj domaćoj utakmici Lošinjani su deklasirali "Crikvenicu" 82:45. Pod vodstvom trenera Šolića igrali su Mihajlo Perenčević, Đino Sablić, Dragan Stojanović, Vlado Tomasini, Milijan Marković, Gvozden Pecić, Željko Milković, Marijan Magazin, Zoran Lipić, Predrag Janković, Dario Horvat i Nebojša Rakić. Tijekom sezone još su igrali Dragiša Rakić, Darin Lekić, Hrvoje Ivanišević, Josip Purić i Marko Skokandić. Bolje upućeni u lošinjska poslovna događanja u ovom će nizu imena pronaći i kasnije konkretizirane veze i poznanstva. Na konačnoj tablici, "Lošinj" i "Škrljevo" bili su na čelna dva mjesta s po jedanaest pobjeda i tri poraza, pa su morali odigrati dodatnu utakmicu, u kojoj je na neutralnom terenu u Labinu (tada još nije postojala trajektna veza Merag-Valbiska, već samo Porozina-Brestova) "Lošinj" pobijedio 79:78. Uslijedilo je potom i razigravanje za prvaka Zonske lige protiv "Brajde", pobjednika zapadne skupine; također u Labinu, završilo je 74:69 za "Lošinj" - trijumf u prvoj sezoni!
U drugoj sezoni, sada u višem rangu, istarskoj skupini Međuopćinske regionalne lige, Lošinjani su u deset utakmica imali osam pobjeda, koliko i "Poreč". Nova majstorica, ali sada poraz - u Rijeci, Porečani su bili bolji s 74:67.
Dražen Petrović i Amerikanci u lošinjskoj dvorani
Treća sezona donijela je prvo mjesto u ligi i još jednu promociju, a nekako paralelno s time, od rujna 1978. godine, košarkaši su na raspolaganje dobili novoizgrađenu sportsku dvoranu, poviše igrališta na Bočacu. Na prigodnom turniru, uz "Lošinj" su igrali još i zagrebačka "Cibona", riječki "Kvarner" te "Puljanka". Tom je prilikom tvorac "Cibone" Mirko Novosel izjavio: "Sve je ovdje u redu. Rasvjeta i parket su vrlo dobri. Kada se uz rub terena postave stolice, ili moguće montažne tribine, bit će mjesta za oko 1500 gledatelja". Na ovom turniru razvila se ideja da Lošinj bude domaćin turniru iz serije "Jadrobasket - Trofej Dona", pa je ovdje od 1979. do 1984. godine odigrano šest turnira s po četiri momčadi, s tim da je od 1980. do 1984. jedan od sudionika bio i "Lošinj". Parketom Bočaca prodefilirale su momčadi "Cibona", "Zadar", "Jugoplastika" iz Splita, poljski "Słask", reprezentacija Poljske, mlada reprezentacija Jugoslavije s Draženom Petrovićem u sastavu, njemački "Hagen" te američke sveučilišne selekcije "Big East Conference", ECAC i AAU iz New Yorka.
U međuvremenu, Lošinjani su postali standardni članovi Hrvatske lige Zapad. I ne samo članovi; u dvanaest sezona gotovo su bez iznimke bili pri vrhu ljestvice, čak i prvi u sezoni 1986/87., izborivši kvalifikacije za viši rang, jedinstvenu Hrvatsku ligu, no u susretu u Kraljevici izgubili su od "Solina" 75:99. Proljeće 1987. ujedno je bio debi pod nazivom KK "Jadranka"; prema glavnom sponzoru kluba, a klupski predsjednik postao je Vladimir Antolović, generalni direktor ovog poduzeća. U sljedećoj sezoni ponovo veliki rezultat, drugo mjesto u Hrvatskoj ligi Zapad s četrnaest pobjeda u 18 igara, s lošijim međusobnim susretom od prvaka, porečkog "Pionira". Momčad su činili Marijan Magazin, Sanjin Šolić, Dubravko Kušeta, Nino Tomičić, Srđan Banac, Nedjeljko Mesić, Dragan Stojanović, Igor Dumenčić, Ivan Žeželj (1983. godine doselio iz Rijeke, gdje je igrao za "Kvarner", jedno vrijeme trener-igrač Lošinjana), Dragan Lovrić, Gilberto Vidulić, Moris Ercegović, Dragan Bunjevac i trener Željko Milković. Pomlađenje momčadi temeljilo se na generaciji koja je 1983. osvojila prvo mjesto na prvenstvu osnovnih škola Hrvatske, a 1985. igrala u najboljih osam na završnici juniorskog prvenstva Hrvatske.
Sudjelovanje u Hrvatskoj ligi Zapad završilo je u proljeće 1991. godine četvrtim mjestom, a sljedeća sezona prošla je bez službenih utakmica, uslijed Domovinskog rata. Košarkaši su dresove zamijenili uniformama.
Sada u novoj državi i novom sustavu natjecanja, "Jadranka" je u sezoni 1992/93. zaigrala u "B-1" ligi Zapad i u tri sezone izmjenjivala se u gornjem i donjem dijelu ljestvice. Zbog financijskih teškoća, ispuštena je sezona 1995/96., a po povratku u natjecanje uslijedila je rezultatska suša; posljednje pa pretposljednje mjesto. Bolje dane navijestila je sezona 1998/99. i treće mjesto među B-ligašima, ali i peto mjesto na prvenstvu srednjih škola Hrvatske 1999. godine. U tom sastavu bili su kasniji dugogodišnji nositelji igre seniorske momčadi - Edi Sučić, Žarko Kremenović, Dejan Jakovljević, Mario Budinić (poslije igrao i u prvoligaškom "Sava osiguranju", kako se tada zvao riječki "Kvarner") i drugi. Treba dodati i da je Savez od sezone 1997/98. onemogućio igranje košarkašima starijima od 22 godine u B-1 ligi, navodno s idejom da taj rang bude namijenjen mladima, no time je naglo presječen najpravilniji način osvježavanja momčadi uvođenjem mladih u igru sa starijim kolegama. Na ovaj potez lošinjski su košarkaši reagirali osnivanjem kluba "Otočani", odigravši nekoliko dobrih sezona u Hrvatskoj amaterskoj košarkaškoj ligi (HAKL). Već u sezoni 2000/01., Savez je dobnu granicu pomaknuo s 22 na 25 godina, a potom i posve ukinuo, pa su "Otočani" prestali nastupati.
Lijep uspjeh "Jadranka" je ostvarila pobjedom u Županijskoj juniorskoj B-ligi 2003/04.; iz te momčadi najdublji su trag u klubu ostavili Dario Mužić i Želimir Kovačević. U sljedeće dvije sezone, u A-2 ligi Zapad, ostvarivani su plasmani u gornjem dijelu ljestvice, čak i s borbom za sam vrh. U poticajnoj navijačkoj atmosferi, kod kuće su uglavnom ostvarivane pobjede, uz dobar ulov i "na strani". Rezultatska kriza osjetila se u sezoni 2006/07., zaključenoj s po deset pobjeda i poraza, od kojih je najneobičniji bio onaj u Opatiji, 29:179. Nezadovoljni suđenjem, Lošinjani su u poluvremenu odlučili sabotirati igru i dodavati loptu Opatijcima, koji su odlučili "natrpati" koš "Jadranke". Vijest o ovome objavio je čak i međunarodno poznati madridski sportski list "Marca". U sljedećim trima sezonama, "Jadranka" se grčevito borila izbjeći samo dno, no s proljećem 2010. završilo je razdoblje igranja u A-2 ligi.
Kroz B-1 ligu, Lošinjani su nakon nekoliko sezona, u prvenstvu 2014/15. ponovo zaigrali u A-2 ligi Zapad, pod vodstvom trenera Ivana Žeželja, kojeg je u sezoni 2015/16. zamijenio Karlovčanin Goran Starčević. U ovom rangu, održavan je status plasmanima u sredinu ili donji dio ljestvice, do sezone 2019/20., u kojoj je u trenutku prekida natjecanja, četiri kola prije kraja, zbog proglašenja epidemije koronavirusa, "Jadranka" bila posljednja, dvanaesta. Seniori otada pa do ove jeseni nisu odigrali nijednu službenu utakmicu, a u prvi plan u klubu su došle mlađe kategorije, sa sve brojnijim natjecateljskim nastupima. U radu s mladima angažirani su ponajviše Želimir Kovačević, Goran Herenda i Antonio Tariba, istaknuti igrači kluba. S ovom sezonom stigao je i povratak seniora...
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
