Boks
Počinjemo od boksa, nazivanog plemenitom vještinom, najširoj populaciji najpoznatijeg borilačkog sporta. Oskudni su podaci o boksu u Lošinju; povremeno su u novije doba priređivani mečevi u sklopu večeri borilačkih vještina, a rijetkima je poznato da je Lošinj imao i svoj boksački klub. U razgovoru vođenom prije petnaestak godina, u međuvremenu preminuli Antonio Corsano prepričao nam je da je neposredno poslije II. svjetskog rata postojao klub naziva snažno obilježenog tada nezaobilaznim sovjetskim duhom, "Komsomol" (skraćeni naziv za komunističku omladinu). Bilo ih je pet-šest, prisjećao se Corsano, a na potpitanje o imenima, sjetio se još samo Franciskovića. Boksačku sekciju imalo je 1947. godine pri osnivanju Fiskulturno društvo "Lošinj".
Karate
Nedvojbeno, najdublji je trag od borilačkih sportova na otoku ostavio karate. Boraveći na Lošinju u vojnoj službi, karate-sekciju je 1978. godine otvorio majstor karatea Ramiz Barjaktarević "Škija", a godinu kasnije osnovao je Karate klub "Akademac" okupivši u startu čak 185 upisanih članova. Prvi službeni natjecateljski nastup bio je 1983. godine, treće mjesto u prvenstvu Istarsko-primorsko-goranske regije, u sastavu: Ramiz Barjaktarević, Gabor Mihailović, Saša Marković, Dubravko Mužić, Mladen Šurlina, Zvonimir Doko, Mirko Kajkara, Arif Barjaktarević i Ivan Krišković. Sljedeće je godine R. Barjaktarević bio treći na prvenstvu Jugoslavije u polusrednjoj kategoriji, ali i odselio s otoka, pa je ulogu predsjednika i trenera preuzeo Gabor Mihailović, od tada do danas voditelj većine aktivnosti kluba, koji se, prema vlastitom navodu, karateom "zarazio" kao dječak boraveći u Njemačkoj gdje su mu roditelji radili. Nizom uspješnih nastupa na regionalnim, republičkim i državnim prvenstvima, lošinjski se karate afirmirao u sportskoj obitelji otoka, a osim već spomenutih, od natjecatelja su se isticali Cvijeta Kulušić, Saša Ranac i Dino Žmikić.
I u kaotičnim ranim devedesetima, klub je zadržao masovnost (1992. godine 166 članova, računajući i djecu koja su se na otok zbog rata došla iz Slavonije, Dalmacije i Bosne), a 1993. je promijenio ime u "Lošinj". Stasavala je nova generacija juniora i kadeta - nešto stariji Vanja Kokanović te mlađi - sestre Sanja Deroja (stalna članica reprezentacije mlađih kategorija Hrvatske) i Željka Deroja, Martina Mihailović, Damir Šarić, Predrag Šukara, Danijel Obradović, Boris Galić, Mabel Lozančić, Klara Matušan, Ana Mihailović, Igor Čavlek, Sanja Ilić, Dean Čavlek, Elvira Potočni, Mia Markač, Kristijan Paripović i drugi. Medalje na regionalnim prvenstvima postale su redovne, učestale su i na prvenstvima Hrvatske, a sve je veći broj uspješnih nastupa bilježen na međunarodnim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.
U novom stoljeću rezultatski istaknutim mladim članovima pridružili su se Leo Rizvić, Marin Brčić, Gioia Gadža, Valentina Rerečić, potom i Mihaela Petrović, sestre Petra i Ivana Krivičić, Denis Petrović, Erol Zukić, Sandi Miočić. Iz otočne karate-škole, izvrsni mladi natjecatelji dolazili su kao s tekuće vrpce; nova imena bila su Mihaela Kobale, Tereza Sorić, Suzana Slavica, Dajana Drča.
Ukratko, do statusa reprezentativaca došli su redom, u borbama, Mirko Kajkara (junior, 1986.), Saša Marković (junior, 1987.-1988.), Dino Žmikić (junior, 1988.-1989.), Sanja Deroja (kadetkinja, 1996.), Željka Deroja (kadetkinja, 1997.), Dean Čavlek (kadet, 2003.-2005. te junior, 2007.), a u katama Martina Mihailović (kadetkinja, juniorka, seniorka 1997.-2007.), Denis Petrović (kadet, 2003.-2007.), Petra Krivičić (kadetkinja, 2005. te juniorka 2007.), Mihaela Petrović (mlađa kadetkinja, kadetkinja, juniorka, 2005.-2010.), Mihaela Kobale (kadetkinja, 2009.-2010. te juniorka, 2011.) i Tereza Sorić (kadetkinja, 2009.-2010., juniorka, 2011.). Gabor Mihailović bio je trener juniorske ženske reprezentacije u katama na Svjetskom prvenstvu u Maroku 2009., Europskom prvenstvu u Turskoj 2010. i Srbiji 2011., a njegova ekipa bila je na SP u Maleziji 2011. i plasirana na EP u Azerbejdžanu 2012. godine.
Koliko god međusobno uspoređivanje sportova bio nezahvalan zadatak, može se s velikom sigurnošću reći da je masovnošću i rezultatima, Karate klub "Lošinj" u nekim razdobljima bio najuspješniji sportski klub na otoku.
Kickboxing
U listopadu 1998. godine, pri Karate klubu "Lošinj" otvorena je sekcija kontaktnih borilačkih sportova, koju je poveo dotadašnji karataš Radenko Nikolić "Mujo". U organizacijskom smislu korak naprijed načinjen je dvije godine kasnije, kada je osnovan Klub kontaktnih borilačkih sportova "Excalibur", no natjecateljski nastupi bili su prvih godina velika rijetkost i učestali su tek 2016. godine, u kickboxingu, standardiziranom sredinom XX. stoljeća u Japanu.
U seniorskim natjecanjima isticali su se 2016. i 2017. godine Željana Ivanišević, Josip Pahljina Hernandez i Eugen Laljak, a u mlađim kategorijama Laura Cvitković, Pjeter Curi, Chiara Kalanj, Nikolina Stupičić, s tim da je sredinom 2017. došlo do odvajanja dijela članstva pod vodstvom Dinka Ivaniševića u novi klub "Viktoriju", koja je postojala do 2023. godine. Tako su u sljedećem razdoblju Laljak, Stupičić i Kalanj, te Angela Golubović, bili rezultatske perjanice "Viktorije", a "Excalibur" su uspješno predstavljali Elena Jureković, Predrag Šantić i Simon Curi.
Judo
Iako je judo dio olimpijske obitelji još od 1964. godine, Judo klub "Lošinj" je najnoviji od klubova borilačkih sportova na otoku. Početkom 2018. godine utemeljio ga je Marko Bodiš, doselivši iz Zagreba, gdje se bavio srodnom džiju-džicom. Kao profesor kineziologije, sa suprugom Anom, kolegicom po struci, vrlo brzo uspio je okupiti veliki broj djece, u prve dvije godine već pedesetak, zahvativši osim seniora te školske djece i mladih, čak i predškolsku djecu, a razvio je i rad s djecom s teškoćama u razvoju. Sportska dvorana Odgojnog doma na Dubovi brzo je postala pretijesna za sve zainteresirane. Jasno je da od tog broja većina neće biti natjecatelji, no ostaje dojam da to i nije cilj. "Da bi išla na natjecanje, djeca moraju naučiti kako ući u borbu s doziranom agresivnosti. Nije cilj pošto-poto ići na natjecanje bez odgovarajuće pripreme", rekao nam je Marko Bodiš u razgovoru prije nekoliko godina. Djeca iz kluba natječu se na županijskim, regionalnim i državnim natjecanjima, a o dugoročnim dometima kluba moći će se bolje govoriti kada do svojih natjecateljskih zenita stignu početnici iz prvih klupskih dana.
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
