Vaterpolo
Teško je istim mjerilom mjeriti različite stvari, pa tako i sportove, no brojnošću trofeja u međunarodnoj reprezentativnoj i klupskoj konkurenciji, vaterpolo pripada uskom krugu najuspješnijih sportova u našoj zemlji.
Fizička zahtjevnost ovog sporta, spoja plivanja i loptanja, a osobito ograničenost uvjeta, s izuzetkom ljetnih mjeseci, kada i more može poslužiti, utjecali su na to da je lošinjskom vaterpolu trebalo dugo da iz povremene ljetne rekreacije prijeđe u organizirani sport. Zabilježeno je da se na Lošinju vaterpolo igrao i prije II. svjetskog rata, a postojala je i lošinjska vaterpolska momčad nedugo nakon rata, odigravajući povremeno susrete s drugim kvarnerskim otocima, a igrale su međusobno i lokalne momčadi. Prema navodima starijih sugrađana, u međuvremenu preminulih, u tom razdoblju na Lošinju je zaigrala i zagrebačka "Mladost". Igralo se u luci, uz Velu rivu s bočne strane prema trgu, dok zbog zagađenja luke to nije postalo - jednostavnim rječnikom - nezdravo.
Mnogo godina kasnije, skupina entuzijasta oživjela je ovaj sport na otoku. U uvali Čikat, ispred hotela "Alhambra", postavili su golove i plutače ruba igrališta i počeli s ljetnom rekreacijom. U travnju 2001. godine utemeljen je Vaterpolo klub "Lošinj", prvi predsjednik bio je Davor Magašić, a tajnik Dalibor Cvitković. Sljedeće godine na prijateljsku utakmicu došlo je riječko "Primorje", a završilo je s prijateljskih 8:8; istini za volju, treba reći da su tada za "Lošinj" igrali Igor Hinić, Samir Barać i Davor Car. Iste godine "Lošinj" se uključuje u Treću hrvatsku ligu Sjever, prešavši u međuvremenu na drugi dio Čikata, gdje je i sada. Sretna okolnost bila je to što je na otoku redovno ljetovao Mladen Kuštrak, pomoćni trener zagrebačke "Mladosti", pa je on pozvan za prvog trenera Lošinjana, a domaćim zaljubljenicima u vaterpolo pridružilo se nekoliko ljetnih stanovnika Lošinja s većim vaterpolskim iskustvom te bivši svjetski i europski plivački prvak, Miloš Milošević iz Rijeke. Svaki početak je težak, u deset utakmica ostvarena je samo jedna pobjeda, kod kuće protiv "Arbe" iz Raba (igrali su D. Brčić, Žgur, Tariba, Šepuka, Matijević, Pavišić, M. Brčić, Zagorščak, Banac, Grabovac, Cvitković, Magašić, Pervan i Slavica), nedovoljno za više od posljednjeg, šestog mjesta.
Sljedećeg ljeta, također posljednje mjesto na tablici, ali uz važnu novost - okupljeni su i u natjecanje ušli mlađi kadeti pod vodstvom Saše Ivaniševića i u svom prvom ljetnom prvenstvu bili drugi od pet klubova, s jednakim brojem bodova kao i prvi "Delfin" iz Rovinja. Nastup seniora u III. ligi u ljeto 2004. ponovo je završen posljednjim, šestim mjestom, ali su zato kadeti bili prvi i igrali u doigravanju s pobjednicima ostalih drugoligaških skupina, gdje su bili drugi. Kako je Lošinj bio domaćin tog doigravanja, razvila se ideja o održavanju turnira mlađih kategorija "Dobri dupin", prvi put odigranog 2005. godine i otada neprekinute tradicije. Seniori su 2005. napokon imali bolji učinak; bili su četvrti od šest klubova, kao i mlađi juniori, kojima su sljedeće zime omogućeni prvi prijateljski nastupi van granica Hrvatske; u Mariboru i Trstu. U sezoni 2006. seniori su ponovo bili bez boda. Nakon tri ispuštene sezone, seniori su se vratili u natjecanje 2010., s tim da je to sada bila, nakon reorganizacije, Druga hrvatska liga Sjever. U tri sezone Lošinjani su bili četvrti, treći, pa četvrti.
Jedno vrijeme, Domenico Jureša igrao je za "Branik" iz Maribora u Jadranskoj ligi, postavši prvi i zasad jedini Lošinjan koji je igrao u najvišem rangu natjecanja.
Poslije još dva propuštena ljeta, seniori "Lošinja" ponovo su okupljeni za Treću hrvatsku ligu Sjever u sezoni 2015., u kojoj su osvojili prvo mjesto i to ponovili godinu kasnije, dodajući i pobjedu u majstorici s "Gusarom" iz Sv. Filipa i Jakova, pobjednikom sjevernodalmatinske skupine. Igrali su Denis Latin, Petar Lozančić, Matija Čorak, Luka Ivković, Domenico Jureša (ujedno trener), Rok Tomše, Ivan Gledec, Toni Šimić, Anton Tićak, Jan Tomich, Domagoj Jureša, Filip Domazet, Mario Stipanov, Kristian Marković, Leo Kordić, Ervin Šeperović i Adrian Mandić. U potrazi za većim brojem utakmica, "Lošinj" se 2016/17. uključio u amatersku ligu "Alpe-Adria" i završio osmi.
Nestajanjem drugih "ljetnih" klubova - tko se nije snašao u bazenima većih susjednih gradova, raspao se - Treća se liga znatno smanjila i narednih godina obuhvaćala po tri-četiri sastava. Triput u nizu (2019., 2020., 2021.), Lošinjani su bili pobjednici i triput u nizu gubili od istog protivnika u doigravanju - "Gusara" iz Sv. Filipa i Jakova. Otada seniori više nisu igrali službenu utakmicu - za viši rang nemaju uvjete (čitaj: bazen dovoljno velik, a u kojem bi se cijele godine moglo igrati), a u ovom rangu više nema zainteresiranih suparnika!
U takvim okolnostima, posljednjih godina klub nastupa na turnirima i dječjoj ligi u organizaciji županijskog saveza, a veća dostignuća ostvaruju se pod kapicama drugih klubova. Najdalje je pritom otišla Aurora Stipanov, doguravši kao članica zagrebačke "Mladosti" do seniorske reprezentacije Hrvatske. Iako u nedovoljnom broju za sastavljanje ekipe, zanimljivo je da se posljednjih godina povremeno na otoku pojavljuju nove vaterpolistice, a četiri godine klub je održavao međunarodni ženski turnir "Plejade", uz već afirmirani muški turnir mladih "Dobri dupin".
Mali nogomet
Nesumnjivo, u njegovim raznim oblicima, malim nogometom bavi se najviše rekreativaca, pa su se tako i mnogobrojni Lošinjani kroz desetljeća okušali u raznim turnirima, prigodnim susretima i redovnim rekreacijskim terminima, na otvorenim terenima i u sportskoj dvorani. S druge strane, različitost u pravilima (broj igrača, dimenzije igrališta i golova, karakteristike lopte i dr.) i približan fond igrača kao u "velikom" nogometu kompliciraju razvoj malog nogometa.
Još krajem 60-ih godina, na polovini igrališta na Čikatu odigravana je lošinjska liga i tada je za najbolju momčad važio "Vihor". Uz prigodne turnire, uz povremene prekide održavana je liga, a bilo je i uspješnih nastupa na masovnom turniru "Kutija šibica" u Zagrebu.
Prvi registrirani klub koji je stupio u službena natjecanja po međunarodno prihvaćenim futsal-pravilima, MNK "Lošinj", otok je dobio 2006. godine, kada ga je pokrenuo Gvido Samardžić. Prvi trener bio je Vladimir Kaurin, a kroz sezonu, u kojoj je zauzeto deveto mjesto (od 11 klubova) u Drugoj hrvatskoj ligi Zapad prodefilirali su igrači Daniel Lovrečić, Ozren Gajić, Aleksandro Nikolić, Šime Milanović, David Magazin, Matija Saganić, Petar Vunić, Dejan Milenović, Predrag Šukara, Tonči Zubović, Elvis Beriša, Ivan Jordan, Bernard Kučić, Marko Živković, Dragan Kremenović, Antonio Sendo, Tripo Janović, Alek Đurić, Kenad Cvetković, Nebojša Jurik, Petar Krnić, Luka Jurić, Kristijan Lejčak, Edi Menković i Siniša Kalanj. Iste sezone u natjecanje su ušli i juniori.
U sljedećim trima sezonama, ostvarivani su skromni plasmani, u donjem dijelu ljestvice. Gordan Antoninić 2010. je osnovao drugi klub, "Argonauti", pa se prvi put u povijesti lošinjskog sporta pojavio gradski rivalitet u službenim natjecanjima. U prvoj takvoj sezoni, 2010/11., "Argonauti" su bili sedmi, a "Lošinj" deveti, iako je "Lošinj" pobijedio u oba međusobna susreta. U sljedećoj su sezoni "Argonauti" bili treći, a "Lošinj" četvrti. "Argonauti" su nakon toga odigrali još jednu sezonu u juniorskoj ligi i nestali, a "Lošinj" je nastavio dalje još godinu i pol, odustavši na pola sezone 2013/14. zbog financijskih teškoća. Nakon propuštene sezone, u kratkoj Međužupanijskoj ligi u proljeće 2016., "Lošinj" je bio drugi od pet momčadi. Odumiranjem klubova u regiji, preostali su pridodani zagrebačkoj regiji, a u takvo skupo natjecanje "Lošinj" se uključio 2017/18., odigravši samo jesenski dio.
Poslije toga počela je druga faza u radu kluba - za klub su zaigrali mladići sa zagrebačkog područja i prevladavali u sastavu koji je dvije godine igrao u juniorskoj ligi. Prvenstvo 2020. odradili su domaći juniori, a u sezoni 2020/21. seniori "Lošinja" igrali su Drugu ligu u zagrebačkom sastavu. U sezoni 2023/24., sada već u Drugoj ligi kao trećem rangu natjecanja, "Lošinj" je igrao u kombinirajući lošinjske i zagrebačke igrače i završio na petom mjestu od šest klubova, a u sezoni 2024/25. ponovo su prevladali domaći igrači i kroz doigravanje došli do prvog mjesta, prvog trofeja u povijesti kluba. Igrali su Nikola Dlaka, Kevin Kalanj, Anthony Ivković, Petar Ivić, Luka Berić, Josip Filković, Vitorio Antoninić, Dean Županec, David Vidaković, Aron Ademi, Dragan Marić, Gabriel Jerneić, Antonio Matić, Kristian Uzelac, Sergej Baltić, Dantes Benvin, Paskal Benvin, Mihovil Matić, Edi Milković, Ivan Periša, Jurica Bednjanec, Franko Busanić, Karlo Francišković, Filip Jaković, Tin Perković, Noel Benvin, Marin Ćepulo, Tin Gršković, Teo Klanjčić, Tomislav Martuslović i Ladislav Roginić, pod vodstvom Deana Vidakovića.
Odbojka
Odbojka se na Lošinju igra barem od 1948. godine, kada je zabilježena pobjeda vojnika Garnizona Jugoslavenske armije nad Fiskulturnim društvom "Lošinj", a 50-ih je godina Sportsko društvo "Jadran" između ostalih imalo i odbojkašku sekciju. Tih su godina odbojku igrali i u Punti Križa i Nerezinama. Zapisi o odbojkaškim susretima rijetki su, a iz njih je jasno da su ovom sportu pažnju posvećivali u vojnom garnizonu.
Održavani su povremeni prigodni susreti, sve do 2006. godine, kada je, popunivši prazninu koja je postojala u lošinjskom ekipnom ženskom sportu, nastavnik tjelesne kulture Žarko Rogić osnovao Ženski odbojkaški klub i uključio ga u natjecanja mlađih kategorija na (među)županijskoj razini, podižući generacije odbojkašica do uključenja u seniorsku Drugu ligu Zapad u sezoni 2016/17., kada je osvojeno drugo mjesto, a igrale su Vanja Obradović, Elma Mujačić, Doriana Ivošević, Anđela Rukavina, Vanja Jovanović, Eleonore Fuzul, Nikolina Martuslović, Irina Jovanović, Ana Bradarić, Franka Šimunković, Maja Dragović, Iva Gagro, Doris Mustać, Hannah Glavan Vlaisavljević, Tamara Popović, Hana Tomich.
U sljedećim dvijema sezona, ekipa se plasirala na treće mjesto, a u sezoni 2019/20., do prekida zbog proglašenja epidemije koronavirusa, bile su četvrte. U sezoni 2021/22., zasad posljednjoj u seniorskoj kategoriji, "Lošinj" su predstavljale Lara Krsmanović, Karla Đurić, Doris Mustać, Eleonore Fuzul, Paula Štajduhar, Hana Krsmanović, Morena Opačak, Marina Jović, Maja Dragović, Lucija Kodrić, Nina Romić, Emili Cvijić, Karla Saganić, Grazia Mužić, Barbara Molaro, Irina Jovanović, Nela Derokov i Anđela Rukavina te su osvojile drugo mjesto od devet ekipa.
Kroz cijelo to vrijeme klub vodi Žarko Rogić, a u pojedinoj sezoni nastupa s po dvije do tri mlađe uzrasne kategorije u odgovarajućim prvenstvima. Došavši do razine državnog prvenstva, kadetkinje su bile jedanaeste u Hrvatskoj 2017., a mlađe kadetkinje 2015. godine.
Klub je sudjelovao i u natjecanjima u odbojci na pijesku, a nekoliko ih i organizirao na otoku.
Rukomet
I rukomet je na Lošinju dugo bio tek povremena zanimacija, a iz oskudnih arhivskih bilješki izdvojimo nastup selekcije Lošinja, pod vodstvom Marijana Kašnera, na Turniru općinskih i gradskih reprezentacija u Karlovcu 1970. godine.
U rujnu 1982. utemeljen je Rukometni klub "Lošinj", orijentiran isključivo na rad s djevojkama, i odmah je krenuo u natjecanje, Primorsko-goranske lige za juniorke. S 15 pobjeda u 22 utakmice osvojeno je izvrsno drugo mjesto, a u sljedećoj sezoni igrale su seniorsku, Međuopćinsku ligu i osvojile prvo mjesto. Igrale su Dobrinka Maksimović, Stanka Škoda, Jasna Slišković, Tanja Slišković, Žana Janićijević, Tatjana Kričković, Jadranka Filipović, Svjetlana Šurlina, Sanja Andrijčić, Emanuela Scopinich, Ana Grubješić, Snježana Bolobanić, Donatela Kuljanić, Nataša Paović, Ingrid Ivančević, Milena Martinolić, Snježana Javorček i Suzana Zorić. S promjenjivim uspjehom, rukometašice su igrale zaključno do sezone 1988/89. u seniorskoj i mlađim kategorijama.
Dugo je trajala lošinjska rukometna hibernacija, nakratko prekinuta 2008/09., kada je osnovnoškolsku momčad vodio Saša Ivanišević.
Doselivši na otok, u rujnu 2014. godine Ženski rukometni klub "Lošinj" osnovao je nekadašnji rukometni vratar Damir Vuković. Orijentirao se na mlađe kategorije, uglavnom u tzv. mini-rukometu (uz nastupe u regiji, redovno igranje na Otvorenom prvenstvu Karlovca), a posljednjih godina u "velikom" rukometu u Županijskoj ligi.
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
