Klub nije bez korijena; Lošinj je imao svoje bratovštine pomoraca, organizacije koje su bile pomalo i strukovne i vjerničke i dobrotvorne u pogledu uzajamne pomoći članovima i njihovih obitelji, pa je tako zabilježeno postojanje Bratovštine sv. Josipa u Velom Lošinju (ranije i Bratovštine sv. Nikole, koja nije bila isključivo pomoračka) i Bratovštine sv. Nikole u Malom Lošinju. Te se organizacije, iako su djelovale u posve drugačijim okolnostima, mogu smatrati dalekim pretečama današnje udruge lošinjskih pomoraca, utemeljene u prosincu 2010. godine.
Osnivačka skupština Kluba pomoraca održana je u restoranu "Poljana" na ulazu u Mali Lošinj, a kako je godina već bila pred završetkom, poslovi registracije udruge dovršeni su početkom sljedeće, 2011. godine. Ideju je pokrenuo Anton Vunić, prvi tajnik, dok je za prvog predsjednika bio izabran kap. Renato Dudić.
O dosadašnjim aktivnostima, planovima za bližu budućnost, pa i vlastitim motivima za angažman u Klubu, porazgovarali smo s četvoricom članova vodstva udruge - dvojicom iz redova umirovljenih pomoraca i dvojicom koji su donedavno plovili, a potom odabrali zanimanja na kopnu, ostavši ipak posve u tijeku događaja u pomoračkoj branši.
"Šezdesetak je članova, s tim da je otprilike trećina aktivnih pomoraca, trećina onih koji su se iskrcali, a preostala trećina su pomorci u mirovini. Nešto je više nautičara nego strojara, približno u odnosu 60:40, ali ima tu i drugih zanimanja. Kriterij za članstvo je matrikula, pomorska knjižica, dakle da je član barem jednom plovio", kaže nam Lucio Jurjako, predsjednik od 2019. godine. Do tada, na tom je mjestu bio kap. Robert Marušić, sada dopredsjednik, koji ističe: "Zato smo karakteristični, jer nismo udruga kapetana, nego udruga svih pomoraca, od kapetana do kuhara. Jedino smo u Hrvatskoj koji smo se tako organizirali, a drugdje uglavnom postoje klubovi kapetana, čak i u Zagrebu. Zanimljivo je da nam se baš zato nisu priključili neki kapetani, jer nisu htjeli biti u zajedničkoj udruzi. Povod za osnivanje bilo je okupljanje svih struktura pomoraca na Lošinju, a zadaci su promoviranje pomorstva, promoviranje pomorske povijesne baštine Lošinja, dakle i pomorstva i brodogradnje".
"Održavamo veslačku regatu, imamo izdavačku djelatnost, ali od samog početka njegujemo okupljanja, pa se tri do četiri puta godišnje nalazimo na večerama. Regatu smo pokrenuli dvije godine kasnije, na temelju crnobijele fotografije regate u lošinjskoj luci iz XIX. stoljeća. Posljednje tri godine organiziramo je preko sredstava iz EU, a ispočetka smo je posve sami organizirali, dok Turistička zajednica nije pokrenula festival 'Losinava'. Od početka su u organizaciji Robert Marušić i Ivan Kapović, koji su prvih godina 'vukli' gotovo sve. Izdavanje časopisa 'Pomorac' također je pokrenuo Anton Vunić i objavljujemo ga svake godine. Od početka kluba, održavamo radionice mornarskih čvorova koji su kasnije došli i na glavni trg, na feštama, a održavamo i Dane otvorenih vrata. Financiramo se otprilike u 40-postotnom iznosu od Grada i Turističke zajednice, a ostalo su sponzori koje smo sami pronašli", govori predsjednik Jurjako, ističući i veliki broj okupljenih na proslavama dana sv. Nikole u njihovoj organizaciji te suradnju s Mariom Zorovićem, vlasnikom agencije za zapošljavanje pomoraca, koji je na teme iz svog djelokruga u nekoliko navrata držao predavanja na otoku.
O planovima za budućnost, dodaje da se nedavnom objavom "Zlatne knjige lošinjskog pomorstva" Julijana Sokolića zainteresiralo još ljudi s idejama za knjige, a u planu je i nastavak postavljanja spomen-ploča velikanima lošinjske pomorsko-brodograditeljske povijesti; nakon ovogodišnjih pet, uskoro se očekuju još tri ploče. "Bitno je i da nastave raditi škver i pomorska škola, jer to su ostaci slavne prošlosti i to je vrlo važno. Škver je i jedina preostala industrija na otoku", nastavlja Jurjako.
Na naše pitanje o tome zbog čega su u Klubu pomoraca relativno malo zastupljeni mlađi pomorci, Jurjako i Marušić nude slične odgovore - "kada ploviš, nemaš vremena za takve stvari, a kada si doma, obitelj traži svoje - a i na kratko se dolazi doma i teško je prihvatiti obaveze".
Među mlađe, a aktivne članove, ubrajaju se Ivan Bižaca i Mihael Desanti. Obojica su donedavno plovili, a potom se iskrcali, a u Klubu pomoraca unose svježiji duh. "Plovio sam pet godina na dugoj plovidbi, kao drugi časnik palube, a poslije toga sam se zaposlio u srednjoj školi, pa u škveru. Za angažman u Klubu me motivira druženje s kolegama, učenje novih stvari, održavanje kontakta sa strukom. Za Klub sam izradio i održavam internetske stranice, dizajniram plakate za događaje, u Upravnom odboru sam i sudjelujem u organizaciji veslačke regate", kaže Bižaca, koji je za posjetitelje Lošinja često prva osoba iz Kluba pomoraca koju susreću - na ljetnim feštama za štandom pokazuje vezivanje mornarskih čvorova. "Pokazujem im osnovne čvorove - pašnjak, vrzni, zastavni, sidreni, plutačni čvor, čak i kratke upletke. Zainteresiraju se djeca iz Lošinja, a i stranci, oni koji su prije 10-15 godina polagali ispit za voditelja brodice, pa u međuvremenu sve pozaboravljali. Zanimljivo je to i planinarima, jer su to praktično isti čvorovi koje i oni koriste, ali se rade drugačije i drugačije se zovu, no rezultat je isti", kaže Bižaca, a na naše pitanje što u udruzi za sebe mogu pronaći mladi pomorci, kaže da članstvo nudi upoznavanje kolega i kontakte koji mogući pomoći u zapošljavanju, poput savjeta koje su kompanije dobre, a koje nisu.
Mihael Desanti plovio je od 1999. do 2019. godine, prvo na domaćoj, a potom na stranoj kompaniji, gdje je dogurao i do kapetana. Iz obiteljskih razloga stavio je plovidbu na stranu i dao prioritet drugim poslovima. Kao i Bižacu, i njega je u Klub pozvao Anton Vunić, a odazvao se jer je želio biti "u grupi ljudi istih interesa, s kojima se mogu razmjenjivati iskustva, što se u drugim grupama ne bi moglo". Kada je Klub osnovan, još je plovio, pa se u rad uključivao tek povremeno, kada bi se zatekao na otoku. Od 2019. godine preuzeo je od Vunića uređivanje lista "Pomorac" i potpisuje pet brojeva ovog godišnjaka, uključujući i onaj koji je upravo u tisku. "Osim lista, u Upravnom sam odboru, aktivan sam oko dokumenata za natječaje, radio sam na pripremi 'Zlatne knjige lošinjskog pomorstva'. Klub se sada etablirao u svojoj sredini i prilaze nam ljudi različitih interesa i traže savjete. Otvoreni smo prema svima koji žele surađivati na temama o moru, naročito ako su vezane za Cres i Lošinj, jer ne zaboravimo da su u našem statutu oba otoka, iako je u nazivu samo Lošinj. U listu je mnogo tema iz povijesti, zato što naši otoci još nisu dovoljno istraženi u tom smislu. Da bi se više ljudi zainteresiralo za pomorsku školu, treba ih nešto potaknuti, a neke će potaknuti upravo naša tradicija", kaže Desanti, zaključujući da se u udrugu učlanjuju "ljudi koji imaju želje, volje i vremena biti članovi".
Članak je dio serijala "Predstavljamo lošinjske udruge" i napisan je prema javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2023. godini Grada Malog Lošinja.
