O razlozima za osnivanje ove udruge, dosadašnjim aktivnostima i planovima za bližu budućnost više nam je rekao Marin Brčić, predsjednik udruge, u profesionalnom životu zamjenik zapovjednika u Javnoj vatrogasnoj postrojbi.
Otkud ideja za osnivanjem ovakve udruge?
- Prije godinu i pol, Zavičajno društvo "Puntari" organiziralo je feštu i tražilo je nekoga tko bi obavio posao, s tim da će oni sve financirati. Danijel Knežević, kao član Zavičajnog društva, ponudio se da će on to odraditi s prijateljima, pa je pozvao nas trojicu - Marka Radoševića, Teodora Vuškovića i mene - da odradimo dva dana fešte, prvi dan "za selo", a drugi za sve. Prvi dan smo pekli ćevape i dijelili piće, a drugi dan ćevape, gulaš i piće. Održali smo i tombolu s pogađanjem težine pršuta. Poslije toga, zvali su nas na Susak, gdje smo u dogovoru s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom "Susak" održali feštu za Dan iseljenika. Tamo smo došli na ideju za "ćevap u džepu", naš patent, haha... Održali smo i tombolu.
Uglavnom, dugo nije bilo fešta u "starom" stilu, pa smo razgovarali i dogovorili osnovati udrugu, pa ako ide - ide. Drugačije izgleda kada se nastupi kao neprofitna udruga, nego kada se radi pojedinačno. S mjesnim odborima možemo potpisati ugovor, nabavljati namirnice, puno je lakše održati službene događaje. Na udrugu ljudi gledaju drugačije nego na privatnu osobu. Primjer je Gastronomska udruga Našice (GUN), s njima smo u kontaktu i naš statut je velikim dijelom prepisan od njih. Oni također kuhaju na većim događajima i drugim slavljima po Slavoniji, ne samo u Našicama. Pozvali su nas na Fišijadu, a i mi ćemo pozvati njih na jednu od naših fešta. Osim nas četvorice, još su u kuhanju aktivni Tomislav Aleksić, Neven Kraljić i Viliam Antoninić, a u logističkoj potpori još i Tomislav Kalousek, Branko Domac, Antony Saganić i Josip Šegota.
Mnogo se komentiralo, kako to - ćevapčići, a tradicija?
- Zato smo na osnivačkoj skupštini kuhali gulaš s njokima koje smo sami napravili. U naziv smo stavili i tradiciju, iako će tu biti i moderne i tradicionalne kuhinje.
Kakva predsjednik udruge ima iskustva s kuhanjem?
- Kako su roditelji radili, još sam kao klinac počeo s podgrijavanjem ručka, pa kuhanjem riže, pomfritom i slično. A od oboje sam imao od koga naučiti dobro kuhati. Omiljeno jelo? Juha s lešo mesom i kuhanim povrćem, a za pripremiti... Obožavam pripremati jela iz krušne peći - ribe, pečeno meso, pizzu. Svašta sam probao raditi u krušnoj peći i to daje potpuno drugačiji ukus hrane.
U udruzi su samo muškarci, kako to?
- Sada izgleda tako, ali kada dobijemo sve papire za registraciju, napravit ćemo novu skupštinu, na kojoj će se moći učlaniti bilo tko. Supruge maksimalno pomažu, znate da se kaže da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, haha... Kod mene doma? Supruga kuha u 99 posto slučajeva.
Što je sve održano dosad?
- Imali smo ribarske fešte, zatim feštu za Dan Grada na Sv. Martinu, prvu takvu nakon mnogo godina i nastojat ćemo je održati svake godine, pa i poboljšati. Iznenadila nas je posjećenost; u jednom trenutku bilo je preko tristo ljudi. Kuhali smo za trkače na Vatrogasnoj utrci, oko dvjesto porcija, zatim za natjecatelje, barkariole i organizatore Kupa gradova u podvodnom ribolovu, zatim hamburgere za jedan dječji rođendan i gulaš za jednu svadbu. Kuhali smo za tristotinjak natjecatelja na sportskim igrama HVIDR-e, a neki dan sarme i tortilje s piletinom i povrćem u Velom Lošinju. Ove subote pripremat ćemo kobasice u šugu s kiselim kupusom, i to u paninu, tako da se može jesti bez pribora. Imamo problema s priborom za jelo, jer se "eko-vilice" koje smo nabavili "stišću" u dodiru s vrućim jelom, pa zato nastojimo raditi jela koja se mogu jesti bez tanjura i pribora. Dosad smo najveću akciju imali na Susku, gdje je na Dan iseljenika ispečeno 3700 ćevapa, dakle preko sedamsto porcija. A za Dan Grada bilo je 120 porcija piletine i oko 250 porcija ćevapa.
Kako je regulirana priprema hrane na otvorenom?
- Obavezne su sanitarne knjižice, a posuđe je od inoksa, pa se lako čisti i održava. Moramo se zahvaliti DVD-u "Lošinj" na ustupljenom prostoru gdje najčešće pripremamo hranu. Jer, prije svake fešte imamo pripreme, nije to samo dolazak na feštu i kuhanje. Eto, 28. prosinca ćemo kuhati na domjenku vatrogasaca, da se kao udruga odužimo za prostor.
Financiranje udruge?
- Planiramo se prijaviti za sredstva iz gradskog proračuna. Neke fešte ćemo organizirati i tako da prihod ide udruzi.
Tko je osmislio logotip udruge?
- Prema idejama s interneta, moj sin Leon napravio je četiri prijedloga, pa smo odabrali jedan od njih.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
- Imamo neke ideje, ali o tom - potom. Probat ćemo se dogovoriti s Turističkom zajednicom i karnevalistima da ponudimo nešto za Balinjeradu i posljednji dan karnevala, naravno samo u gastronomskom dijelu. U međuvremenu, imat ćemo skupštinu učlanjenja, možda se i tamo pojave neke dobre ideje. Odlučit ćemo o visini članarine i o tome što će se za nju moći dobiti, jer nema smisla plaćati članarinu, a od svega toga nemati ništa. Prikupili smo mnogo opreme donacijama - velike lonce, posude za prijevoz hrane, roštilje, friteze, plastične kutije za prijenos opreme, plamenike, klupe i stolove. Planiramo kupiti i šator, pa i to "rentati" za organizaciju događaja. A planiramo i radionice za djecu; već sada ponekad dovodimo vlastitu djecu dok radimo pripreme za pojedinu feštu.
Jeste li kontaktirali sa starijim lošinjskim kuhari(ca)ma?
- Još ne, ali planiramo pokrenuti suradnju. Ideja nam je snimati "podcaste" i pripremu tradicionalnih jela i u to ćemo uključiti starije kuhare. Plan nam je i napisati knjige-kuharice. Snimili smo već jednu pilot-emisiju koja se zove "Ulov", u kojoj je najprije snimljeno kako se love škampi, pa onda kako ih mi pripremamo. Emisija ide na natječaj na jednu od televizijskih kuća i, ako prođe, snimat će se nekoliko sezona, a mi ćemo još koji put kuhati morske plodove.
Kakvi su bili komentari na jela na dosadašnjim feštama?
- Gdje god smo radili, imali smo samo riječi pohvale. Na feštama "Pomorska večer" imali smo miješane frigane ribe, brudet s palentom, skuše na žaru - sve jednostavno, a jako dobro. Ljudi su nam dolazili s posudama i uzimali hranu kući. Već se pročuo naš "ćevap u džepu", a kada smo prije nekoliko dana prvi put radili sarme, također su ljudi dolazili s "tećama" i nosili doma. Hvaljena je i piletina na žaru zamotana u tortilju, kao, recimo, modernije jelo. Naši standardi su gulaš i fažol; kada se radi naveliko, teško je napraviti loše.
Članak je dio serijala "Predstavljamo lošinjske udruge" i napisan je prema javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2023. godini Grada Malog Lošinja.
