Dio društvenog života Ćunskog temelji se na aktivnostima udruge "Harmonija", koja baštini tradiciju starije organizacije, utemeljene 1897. godine, zadovoljavajući prije svega konkretne potrebe stanovništva, a s društvenim životom kao sporednim sadržajem. Društvo uzajamnog pripomaganja, odnosno "Societa' di mutuo soccorso", kako je tada registrirano, pod nazivom "Armonia" utemeljili su mještani kako bi zajedno raspolagali mlinom za mljevenje maslina, ali i kako bi pomagali onima koji su se našli u teškim novčanim situacijama. Stari mlin, "Torać", još je uvijek tu i vodi ga sadašnja udruga "Harmonija", koja postoji posljednjih trideset godina.
"U donjem dijelu zgrade bilo je mljevenje maslina, ispred nje boćalište, a gore gostionica i prodavaonica. Iz godine u godinu članovi su raspoređivali tko će biti "proto" (voditelj radova) i voditi mljevenje. Dobit su dijelili i pomagali obiteljima u smrtnim slučajevima, udovicama i drugima kojima je trebala pomoć", govori nam Nada Mužić, predsjednica "Harmonije" od njenog utemeljenja ili obnavljanja - kako vam drago - 1993. godine, pokazujući nam fotokopije rukom ispisanih stranica evidencije članova, stare više od 120 godina. Na popisu su prezimena koja ovdje još postoje, ali i neka koja su u međuvremenu iščezla s otoka. Iz prvih članaka statuta stare "Armonije", čitamo odredbe prema kojima je član mogla biti "svaka osoba dobrih moralnih osobina" koja je navršila osamnaest godina i možemo samo zamišljati način na koji je bilo procjenjivano zadovoljavanje tog kriterija. Raspletom II. svjetskog rata, udruga je prestala postojati, s tim da se broj stanovnika počeo smanjivati i prije, dvadesetih godina XX. stoljeća, ekonomskom emigracijom u Ameriku. "Nakon rata uslijedio je drugi val iseljavanja, najviše u Ameriku, a manjim dijelom u Italiju. Ostajala bi poneka nona, kćer... U mojoj obitelji, ostale su dvije sestre, a drugi su otišli. Zgrada je i dalje bila korištena, ali više ne po pravilima udruge, nego su se mještani organizirali. Treba reći da su se i inače mještani sami organizirali kada je nekome trebalo pomoći, bez da odlaze u Lošinj tražiti pomoć. Ovdje su mljeli masline do sedamdesetih godina, dok nije otvorena nova uljara u Cresu. Otada se u boljim godinama išlo u Cres, a u Ćunskom se mljelo malo. Zadnji put smo 1993. godine samljeli veću količinu maslina, 4500 kg. To je bilo prilikom obnavljanja mlina, kaže predsjednica Nada Mužić, uvodeći nas u osnivanje sadašnje "Harmonije".
Na popisu osnivača tada su bili Marija Hrončić, u to vrijeme najstarija članica, rođena 1906. godine, dakle u dobi od 87 godina, zatim Katerina Lekić, Josip Skopinić, Antonio Lechich, Marija Crnović, Đulijana Hrončić, Antonija Hrončić, Josip Carcich, Darinka Lekić, Nada Mužić, Danijel Crnović i Tomislav Crnović. "U to vrijeme još je bilo starijih koji su iz Amerike u Italije dolazili u Ćunski i pomalo su se ljutili zbog zapuštenosti školske i drugih zgrada. Ostao je još mlin, pa smo se dogovorili i odlučili osnovati udrugu, da zaštitimo zgradu mlina", kaže Nada Mužić, ističući probleme s kojima se udruga suočava: "Zbog velikog broja nasljednika vlasnika, teško je riješiti stvari i dobiti sredstva Europske unije. Osim toga, Grad Mali Lošinj je, nažalost, prodao pola zgrade i to je blokiralo aktivnosti sređivanja stvari. Zgrada je pod zaštitom Ministarstva kulture, a ispočetka smo imali pomoć Primorsko-goranske županije, no posljednjih desetak godina od njih ne dobivamo ništa za zgradu, a i sve je manje nas, koji bismo mogli 'povući' u radu udruge".
Današnje aktivnosti, između ostalog, uvjetuje i činjenica da su stariji iseljenici preminuli, a njihova djeca nemaju toliko izraženu povezanost s rodnim krajem svojih predaka. "Upisali smo nove članove i sada nas je devetoro; ja sam i dalje predsjednica, iako sam željela da to mjesto preuzme netko drugi, Fabijan Lechich je tajnik, Tarcizio Hrončić je likvidator, a članovi su još Dragan Jambrošić, Đorđo Klincov, Željko Gadža, Bakir Jerman, Danijel Crnović i Laura Golubović. Redovno organizirano mljevenje maslina, to vode Tarcizio Hrončić i Fabijan Lechich, a ove godine se uključio i mladi Bono David Jerman i lijepo je da se i netko od mlađih zanima za to. Zadržali smo i feštu povodom sv. Nikole, a ljeti, kada dođe više iseljenika, nastojimo organizirati izložbe slikara Georgea Karcicha i Josipa Baruna, te večeru. To su generacije koje su rođene u inozemstvu, ali su im njihove none i nonići ipak nešto pričali. Šteta je što se dijalekt više ne može čuti jer ga nema tko govoriti. Jedino još Danijel Crnović i njegov brat Tomislav, svećenik, govore taj dijalekt sa svojom mamom, nitko drugi. Dok je na radiju radila Marta Fazlić, snimili smo CD s govorom. Katkad se osjećamo kao na pogrebu; nema ljudi, nema tog govora. Došli su ljudi iz drugih sredina, obnovili kuće i digli zidove od dva metra pa više nema kontakta s ostalima", prepričava Nada Mužić.
Udruga se financira iz Grada Malog Lošinja, dok su Županija i Ministarstvo kulture posljednjih godina prestali financirati udrugu, a njihovim je novcem bila obnovljena drvenarija Torća. Prate ih još Turistička zajednica Lošinja i dodatno Grad za naše Dane otvorenih vrata i feštu za sv. Nikolu. U "Harmoniji" ističu da su uspjeli održati funkciju starog mlina, a da ga nisu pretvorili u gostionicu, kako je to u nekim drugim otočnim mjestima.
Članak je dio serijala "Predstavljamo lošinjske udruge" i napisan je prema javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2023. godini Grada Malog Lošinja.
