Iznenađenju nije bilo kraja u obitelji Muškardin, Ustrinjanima s prebivalištem u Malom Lošinju, kada su im se javili rođaci, potomci Filipa Muškardina koji je služeći u I. svjetskom ratu u austrijskoj vojsci, daleko od rodnih škoja, do kraja života ostao u Rusiji i ondje zasnovao obitelj.
Krenimo redom. Čak trojica sinova iz mnogobrojne obitelji Dinka Muškardina (1856.-1929.) i njegove supruge Antice (1860.-1948.) iz Ustrina, bila su 1915. godine mobilizirana u vojsku Austro-Ugarske monarhije, kojoj su tada pripadali naši krajevi. Nikola (rođen 1890. godine) i Valentin (r. 1898.) vratili su se kući, a Filip (r. 1895.) je bio zarobljen od strane ruske vojske. Kao zarobljenik, svoju je kaznu služio kao radnik na imanju dobrostojeće obitelji. Zaljubio se u gospodarovu kćer Foklu, te su odlučili zajedno pobjeći, nastanivši se u Šumerlji u Čuvaškoj, jednoj od ruskih republika na krajnjem europskom istoku.
Vjenčali su se 1919. godine i dobili četvero djece - Ninu, Viktora i Valentinu, te jedno dijete koje je ubrzo preminulo. Filip Muškardin održavao je povremene kontakte sa svojom obitelji u Ustrinama - razmjenjivana su pisma i fotografije. Sve je prestalo 1938. godine, kada je uhapšen i odveden, kao i nekoliko stotina tisuća drugih stanovnika Rusije, u vrijeme tzv. Staljinove čistke, velikom obračunu sovjetske vlasti sa svojim stvarnim, potencijalnim i izmišljenim "unutarnjim neprijateljima". Može se samo nagađati zašto se Muškardin našao među njima - moguće je da je kobno bilo to, što je bio stranac i što je slao i primao poštu iz inozemstva. Supruga Fokla i djeca još godinama nisu znali što se s njim dogodilo, tek nakon Staljinove smrti i "omekšavanja" režima 1953. godine, doznali su da je ubijen petnaest godina ranije, dakle nedugo nakon uhićenja.
U međuvremenu, pa sve do prije nekoliko mjeseci i prvih kontakata putem interneta, razdvojene grane obitelji - sada već unuci i praunuci aktera s početka priče - nisu imale nikakva saznanja jedna o drugoj. Ruski dio obitelji, nastanjen u Nižnom Novgorodu, nije znao otkud točno potječe njihov Filip, znali su samo da je bio austro-ugarski državljanin iz mjesta evidentiranog kao "Istrine", pa su na internetu pretraživali Austriju i Mađarsku, te Istru - naravno, bez rezultata. Čak su bili na ljetovanju u Rapcu, i ne sluteći koliko su blizu cilju.
Lani su krenuli na ljetovanje na jug Italije i pukim slučajem za jednu od stanica na putu odabrali Zagreb. Svoju priču ispričali su turističkoj vodičici, Ukrajinki Svetlani, koja je na internetu pronašla Anu Muškardin. Ona i muž Mario nemaju ruske rodbine, ali su se raspitali kod drugih Muškardina iz Ustrina. Gospođi Liliani, unuci Dinka i Antice Muškardin s početka priče, obiteljska je priča zvučala poznato, pa je preko nećaka Patrika i njegove supruge Melite uspostavljen internetski kontakt s Tatjanom Dobrovoljskajom. Tatjana je kćer Alekseja, uz Sergeja jednog od sinova Valentine Skarževskaje, djevojačkog prezimena Muškardin - dakle praunuka Filipa Muškardina.
Uskoro su putem interneta uspostavljeni i kontakti između ostalih članova sada već bogato razgranate obitelji, a pali su i dogovori za susret, što se konačno dogodilo ovih dana. Za petodnevnog boravka, ruski rođaci posjetili su matične Ustrine, Mali Lošinj u kojemu obitava većina obitelji, ali i druga otočna mjesta, oduševivši se prirodnim ljepotama, a u planu je i uzvratni posjet. Neobična štorija dobila je svoj kraj, ali i temelj za novi početak.
