Bolje upućeni već će po prezimenu vitalnog slavljenika zaključiti otkuda je rodom - Anelić je rođen 19. ožujka 1913. godine u Gradiški, sada već dugo nenastanjenom mjestu kraj Ustrina, u koje je pješačio u školu. Roditelji Marija i Anton bavili su se poljoprivredom i ovčarstvom, a imao je i dvije sestre, Mariju i Anu. Rođen u sumrak Austro-ugarske monarhije, većinu djetinjstva i mladosti proveo je za talijanske okupacije otoka, te je pohađao školu na talijanskom jeziku, dijeleći školske klupe s i po pet godina starijim učenicima - takva su bila vremena. Anelići su bili siromašna obitelj, te je i Josip, po domaću - Osip, zarana morao u svijet rada, na brod, tada još pogonjen snagom vjetra. Tri godine proveo je u ratnoj mornarici.
Poslije rata, dvije godine živio je u Cresu i radio kao skladištar, a potom se nastanio u Malom Lošinju. Bio je motorist na ribarskom brodu "Greben" poduzeća "20. april", a nakon petnaest godina tog posla, sljedećih petnaest proveo je kao mehaničar u ondašnjoj Tvornici ribljih konzervi "Kvarner" na Rujnici. "Iako sam išao u penziju 1973. godine, s 42 godine radnog staža, penzija je slaba", žali se Anelić.
Za svoje godine, dosta je dobroga zdravlja, iako slabo čuje, pa nam je u razgovoru pomogao sin Rino. Na našu zamolbu da pronađe neke fotografije iz mlađih dana, brzo je ustao iz fotelje i prionuo na posao. Donedavno se bavio maketarstvom - obiteljsku kuću krase mali drveni jedrenjaci i mali muliner, sada već gotovo zaboravljena naprava za obradu ovčje vune.
Izbjegli smo klišeizirano pitanje o tajni dugovječnosti, jer obiteljski podaci dovoljno govore. Nono po majčinoj strani, Ivan Mužić doživio je 104 godine. I drugi nono, s očeve strane, Dinko Anelić bio je dugovječan (99). Anelićeva sestra Marija doživjela je 93 godine.
U subotnje rano poslijepodne, u kuću Anelićevih stigli su gosti - osim članova obitelji navratile su predstavnice Udruge umirovljenika predvođene Ksenijom Stanša, te gradonačalnik Gari Cappelli. Rezana je torta, točio se pjenušac, nizale dobre želje. Sretan rođendan!
