Uvjerljivo najslabija od posljednjih šest bit će ova maslinarska godina u Cresu. Proljetos osuvremenjeni pogon uljare Poljoprivredne zadruge tako će vjerojatno tek dogodine doći do izražaja. Naš je sugovornik Mateo Ferarić, upravitelj PZ Cres...
Kakva je ova maslinarska sezona; koliko je kilograma maslina prerađeno i koliko je dobiveno ulja? Kakva je sezona u usporedbi s proteklima?
- S jučerašnjim smo danom u uljari preradili dvadeset tona, uz randman od 8,39 posto. Ova godina će, nažalost, po mnogome biti za zaborav i prema količini i prema kvaliteti ulja. Već sama činjenica, da smo u ovih petnaest dana preradili samo dvadeset tona, govori da ova godina spada u lošije. Procjenjujem još otprilike tjedan dana prerade, dok god bude interesa.
U posljednje vrijeme rekordne su nam bile 2005/06. godina s 1029 tona te 2010/11. s 1222 tone prerađenih maslina. Vidi se da alternativna rodnost (izmjena plodnih i neplodnih godina, op.a.) ima velikog utjecaja na starim maslinicima.
Što je uzrok slaboj sezoni?
- Ove godine zbog klimatskih uvjeta neće biti puno maslina i lošije su kvalitete. Imali smo i veliki napad maslinove muhe. Kritično je bilo u petom mjesecu, kada su masline u punom cvatu i tada su ljudi bili puni nade da će urod biti obilan. Međutim, vlažnost i temperatura zraka napravili su to da je cvijet praktički izgorio i nije se oplodio. A nakon toga bio je veliki napad svrdlaša, a ono što je ostalo - napala je maslinova muha. Kako nije bilo vidljivo puno maslina, maslinari nisu puno tretirali protiv nametnika, no ove godine niti to ne bi bilo dostatno, jer je napad bio prevelik.
Imate li tehnološke novitete?
- Krenuli smo u nabavu novog postrojenja prije dvije godine, prema natječaju EU za ruralni razvoj. RH i EU sufinanciraju nabavu postrojenja u iznosu od 50 posto, pa smo krenuli u nabavu, prvenstveno zato što se ranijih godina, sa starim postrojenjem, događalo da ono nije imalo dovoljno kapaciteta za preradu 24 sata i stalno smo bili u zaostatku, a bitno nam je u što kraćem vremenu preraditi masline. Uspješno smo prošli natječaj i praktički nabavili dvije manje uljare. Povećali smo kapacitet za sto posto, ali tako da to nije jedna velika uljara - ove dvije mogu raditi paralelno ili svaka za sebe. Počinjemo i završavamo malim količinama maslina, a u međuvremenu, kada svi beru i kada sazrijeva najviše maslina, potreban je veći stroj. Stari stroj bio je nabavljen 2005. godine i on je prerađivao 1000-1200 kg na sat, dok sadašnja "molinova" radi dvaput po 1200-1300 kg na sat. S ranijim strojevima obično bismo sve obavili do Božića, a s ovim novim to se vrijeme skratilo. Poanta je što ranije pobrati masline i preraditi ih u što kraćem vremenu, tako da se zadrže sve kvalitete koje masline imaju.
Može li se u budućnosti učiniti nešto da se poboljšaju rezultati?
- Čim je maslina malo, pojedinac šprica svoje i ne tretira cijelo područje. Problem je što je lepeza zaštitnih sredstava sve manja, jer se želi smanjiti utjecaj kemijskih spojeva. Ukinuli su insekticid koji se pokazao djelotvoran; nema ga na tržištu i ne smije se koristiti. Maslinova muha još se može tretirati biološkim preparatima, dok za svrdlaša nije nađeno ni kemijsko ni neko drugo efikasno sredstvo uništenja. Zna se da se napad svrdlaša može smanjiti obradom tla, ali s obzirom na našu konfiguraciju tla, to je nemoguća misija. Svrdlaš ima svoj ciklus i uzdamo se u majku prirodu, da će dogodine biti dobro. No, najveći utjecaj u startu je sama klima - visoka temperatura i mala vlažnost zraka, zbog čega cvijet jednostavno izgori na stablu. Susjedni Krk i Istra imaju puno ploda i morat ćemo sjesti i vidjeti što se da napraviti, da bude što manje alternativne rodnosti.
Koliko maslinara dolazi preraditi masline? Koliko je stabala u funkciji?
- Redovno nam dolazi 125 do 200 obitelji/pojedinaca, jer ovo nije samo uljara za potrebe zadrugara, nego i drugih. Ranije su nam dolazili čak i s Krka i iz Istre, jer je tamo puno roda i velika je navala na preradu, pa su dolazili k nama da bi što prije preradili masline, da im plod ne bi propadao. Na području creskog bazena, odnosno u blizini mjesta Cres je oko 250 tisuća stabala, a procjena je da se bere sa 125 tisuća stabala. Od maslinarstva nitko ne živi, a od poljoprivrede općenito žive tri, možda četiri familije. No, mi s povrćem nemamo ništa, oni sve to sami plasiraju.
Koliko članova broji Zadruga i kakva je struktura?
- Poljoprivredna zadruga broji 59 članova, od čega je približno po pola maslinara i ovčara. Drugim poljoprivrednim kulturama se ne bavimo, jer je količina premala da bi se poljoprivrednici udruživali, pa sami nalaze tržište za trešnje, jabuke i drugo. Osim uljare za preradu maslina, osnovu našeg rada čini uzgoj ovaca i klaonica.
Kako se "koronakriza" odrazila na vaš rad?
- Odrazila se pogotovo na prodaju janjećeg mesa, jer smo najviše toga plasirali u restorane i hotele na Lošinju i Cresu. Izostankom gostiju toga profila, koji su konzumirali te proizvode, osjetio se veliki pad potrošnje i prodaje mesa, približno za trećinu manje. S prodajom ulja bili smo zadovoljni, nije se osjetio veliki pad kao u segmentu ovčarstva. Ove godine smo dosad prodali ukupno oko šest tisuća litara, a lani oko deset tisuća.
Kako se nosite s dugogodišnjim problemom s divljači na otoku?
- Ta priča i dalje ide u negativnom smjeru i mislim da fali suradnje u rješavanju problema. Grad nešto pokušava, ali to nije dovoljno i problem i dalje eskalira. Uvidjevši da nema pomoći sa strane, odlučili smo se za radikalne promjene - ograđivanje betonom i električnom žicom. To daje efekta, ali su i investicije daleko veće u odnosu na klasično ograđivanje pašnjaka. Nažalost, očito je da se ne radi na rješavanju tog problema. Dok god svinje ne dođu među kuće, a onda će valjda netko uvidjeti koliki je problem. Ovako ispada kao da se sve to događa 'negdje drugdje'. Sve ostaje na nekoj deklarativnoj razini, ali ništa se realno ne događa, osim što lovci love, što očito nije dovoljno i nije konačno rješenje. Mislim da bi konačno rješenje bilo odvajanje područja kao što je bilo nekada: Konec i Punta Križa za divljač, a sredinu otoka treba detaljno očistiti. Ali, mislim da za to nema ni volje ni želje.
Kakvi su planovi za budućnost Zadruge?
- Bila je u planu nabava sušare voća, jer je Cres poznat po smokvama i time bismo pomogli ljudima da, osim svježeg, plasiraju i sušeni proizvod. Ako bude interesa zadrugara, registrirali bismo pripremnicu marmelade, tako da se one legalno kuhaju, pripremaju, pune i plasiraju na tržište. Od drugih planova, namjeravamo već do sljedeće turističke sezone bivšu mesnicu na rivi pretvoriti u mali ugostiteljski objekt, u kojem bismo nudili domaće proizvode na bazi janjetine i ovčetine. Imali smo to u planu i ranije, ali je "koronakriza" to zaustavila. Nadalje, u planu za sljedeću godinu je napraviti poseban prostor za kušaonu, koja je sada u sklopu uljare, ali želimo je zasebno, s malim dućanom u kojemu bi gosti osim zadružnih proizvoda mogli kupiti i ostalo - autohtono voće, sokove, alkoholna pića, ulja, sireve.