
Rodom iz Dola, mjestanca u unutrašnjosti otoka Brača, Gospodnetić je rođen 1944. godine u dalekom Egiptu, u El Shattu, zbjegu u pustinji na poluotoku Sinaju, u koji je njegova obitelj, kao i tisuće drugih dalmatinskih, preseljena uslijed nemogućnosti življenja u ratom zahvaćenoj domovini.
Maturirao je na gimnaziji u Splitu 1962. godine, ondje je 1964. završio Pedagošku akademiju, a 1969. u Zadru i Filozofski fakultet. Za studija je radio u školi u Plavnom kraj Knina, a 1969. godine doselio je u Mali Lošinj, zaposlivši se najprije u Osnovnoj školi "Mario Martinolić" kao nastavnik hrvatskog jezika i književnosti, da bi dvije godine počeo predavati srednjoškolcima. Svoj angažman u zajednici nije ograničio na onaj poslovni, uključivši se u klapu "Lošinj" (preteča današnje klape "Čikat"), te sudjelujući u obnavljanju lošinjskog ogranka Matice hrvatske, čiji su rad tadašnje vlasti onemogućile i zabranile joj rad, pa je tako ogranak počeo s radom tek 1990. godine, upravo s Gospodnetićem na čelu. Naročito se, od 1973. godine, prof. Gospodnetić angažirao u vođenju dramske srednjoškolske sekcije, što je 1979. godine kulminiralo utemeljenjem Amaterskog kazališta "Josip A. Kraljić" (JAK), nazvanog po lošinjskom učitelju i književniku s početka XX. stoljeća. Godinama je Gospodnetić vodio lošinjski teatar, a jezgra tadašnjeg ansambla osnova je i današnjeg.
Nakratko je 1986. godine iz škole prešao na mjesto voditelja Centra za kulturu Narodnog sveučilišta, a 1989. godine vratio se u školstvo, i to na mjesto ravnatelja Srednje škole Ambroza Haračića, na kojemu je ostao sve do umirovljenja 2010. godine. U tom je razdoblju, nastupajući beskompromisno, odigrao važnu ulogu u očuvanju raznovrsnosti smjerova škole i njenog područnog odjela u Cresu, čak i kada su iz resornog ministarstva stizali zahtjevi za ukidanjem pojedinih programa. Posebno je isticao povijest pomorskog dijela škole. Zahvaljujući prijateljskim odnosima s nizom uglednika s domaće kazališne, literarne i glazbene scene, učenici mnogih generacija škole i općenito stanovnici Lošinja imali su priliku iz prve ruke na predstavama, književnim susretima, pjesničkim večerima, predavanjima i javnim tribinama upoznati Arsena Dedića, Vladu Gotovca, Enesa Kiševića, Igora Mandića, Jakšu Fiamenga, Tonka Maroevića, Luka Paljetka, Momčila Popadića, Miljenka Smoju, Josipa Botterija Dinija...
Otprilike paralelno s dolaskom na čelno mjesto u školi, prof. Gospodnetić se po ukidanju jednostranačkog sustava aktivno uključio u politiku, u Otočki demokratski forum (ODF) koji je na izborima 1990. godine pobijedio na izborima na području cresko-lošinjske općine. No, ubrzo je napustio taj način djelovanja, razočaran time što je u (lokalnoj) politici prevladala borba za osobne interese. Godine 2006. dobio je najviše gradsko priznanje, Nagradu za životno djelo Grada Malog Lošinja.
U umirovljeničkim godinama zbog zdravstvenih problema manje je sudjelovao u lošinjskom društvenom životu, ali je ipak zašao u nove vode; predstavivši prošle godine roman "Nevere", priču o odrazu velikih povijesnih događaja na život izmišljene (ali iz stvarnih ljudskih sudbina proizašle) lošinjske obitelji, napisanu na poticaj i uz nezamjenjivu pomoć supruge Anamarije.
