U vremenu kada je tema svih tema epidemija koronavirusa, koja je umnogome promijenila svakodnevice velikog dijela svjetske populacije, zanimljiva je sugovornica liječnica mr. Anamarija Margan Šulc, koja na Lošinju već godinama (prije toga, u Cresu) vodi specijalističku internističku ordinaciju.
Kako tumačite velike razlike u brojnosti udjela stanovništva zaraženog koronavirusom u različitim zemljama, konkretno veliku razliku u trenutnim stanjima u Italiji i Hrvatskoj?
- Hrvatska je, za razliku od Italije, veoma rano uvela stroge mjere zaštite od širenja epidemije. Sustav javnog zdravstva, osobito epidemiološka služba u Hrvatskoj još su odavno ustrojene. Epidemiološka služba pokazala je svoju važnost i dobar ustroj za vrijeme domovnskog rata kada je s Hrvatskom vojskom bila na prvoj crti bojišnice. Pokazalo se da je dobra organizacija zdravstvenog sustava bio jedan od važnih čimbenika koji su doprinijeli pobjedi u domovinskom ratu. Nacionalni stožer, civilna zaštita, sustav obrane, svi su oni još u ratu djelovali zajedno. Mislim da je to iskustvo i disciplina, kako zdravstvenih djelatnika, tako i građana koji pamte ratna zbivanja uvelike pridonijelo dobroj kontroli epidemije. Stroga kotrola u početku epidemije bila je ključna u suzbijanju eksponencijalnog rasta oboljelih te smo tako dobili na vremenu, kako bismo se bolje pripremili za vrhunac epidemije. U Italiji se virus neometano širio zemljom prije nego je opasnost prepoznata, a kad se konačno otkrio prvi oboljeli, već je virus ušao u populaciju i više nje bilo moguće pronaći nultog bolesnika koji je unio zarazu. Posljedica toga bio je nagli rast oboljelih i slom zdravstvenog sustava. U Hrvatskoj je dobrom epidemiološkom obradom svakog oboljelog identificiran izvor zaraze i u okviru tog obrasca još uvijek nemamo slobodno širenje virusa u populaciji.
I vi osobno, ali i kroz obiteljsku baštinu, dobro ste upoznati sa stanjem zdravstva u Hrvatskoj i inozemstvu. Ovih dana se kao važnom ističe nasljeđe javnog zdravstva i dr. Andrije Štampara. Mislite li i vi da je to ključ relativno povoljne trenutne situacije u Hrvatskoj?
- Od malih nogu u obitelji živim s problemima javnog zdravstva. Sjećam se velike epidemije variole koja je počela u Jugoslaviji na Kosovu 1972. godine. Nulti pacijent na Kosovu bio je hodočasnik iz Meke. Moj otac je u to vrijeme bio ministar zdravstva Hrvatske. U Jugoslaviji je tada vladala prilična panika i sjećam se da je moj otac odmah ustrojio stručni stožer u kojem je najvažnija stručna osoba bio profesor Ante Hrabar, specijalist epidemiolog i voditelj epidemiološke službe u Hrvatskoj. Hrvatska je tada pokazala stručnost i disciplinu te je epidemija zaustavljena tako da u Hrvatskoj nismo imali oboljele i smatra se da je Hrvatska zaustavila prodor epidemije u Europu. Moja sestra prof. dr. Ira Margan Gjenero bila je niz godina na čelu epidemiološke službe Hrvatske i mnogi epidemiolozi koji se sada bore s epidemijom CoVid 19 njeni su kolege ili učenici. Ona je vodila Zavod za epidemiologiju u vrijeme domovinskog rata i u vrijeme poznate tragedije s neispravnim filterima na dijalizi u aferi "Baxter", kada je otkrila zbog čega umiru ljudi na dijalizi i prva upozorila na opasnost. Uspjela je postići da se dijalize obustave te time spasila mnoge živote. Nakon što je problem s dijalizatorima ustanovljen i kriza riješena, pojavile su se pošiljke s bijelim prahom i prijetnjama da se u paketima nalazi antrax. Tada je opet Zavod izlazio na teren i rješavao problem. Sjećam se da te godine na Zavodu za epidemiologiju nitko nije normalno odspavao noć bar dva mjeseca.
Nasljeđe prof. Andrije Štampara značajno je za Hrvatsku i naš ustroj javnog zdravstva. Njegovi učenici i sljedbenici godinama su dorađivali sustav javnog zdravstva jer su se prilike i problemi s kojima se zdravstvo nosilo od vremena prof. Štampara promijenili.
Mislim da je sustav javnog zdravstva presudan u ovakvim situacijama i da će se on ubuduće još više popraviti. Ne tako davno bilo je onih koji su željeli ukinuti specijalizaciju iz epidemiologije. Sada se pokazalo koliko je važno javno zdravstvo i epidemiološka služba. Treba spomenuti da je dobra okolnost da imamo i snažan privatni sektor u zdravstvu i da ova dva sustava dobro surađuju. Ne treba potpirivati antagonizam između ta dva sustava, jer su nam potrebna oba. U mojoj ordinaciji na počasnom je mjestu fotografija prof. Štampara koji pruža diplomu mom ocu na promociji. Taj je događaj trajno odredio moju obitelj i mene osobno. Mislim da trebamo biti ponosni na naše nasljeđe.
Kako prognozirate razvoj događaja u sljedećim mjesecima, mislite li da se problem može riješiti u dogledno vrijeme i što je za to najvažnije?
- Kontrolirani razvoj događaja u Hrvatskoj je znatno bolji nego u drugim zemljama. Samo Japan ima manji broj umrlih u odnosu na broj oboljelih. Imamo stručan i hrabar nacionalni stožer i veliku disciplinu građana. Hrvati u opasnosti rata ili bolesti uvijek složno rade, uvijek imamo volontere koji pomažu kao sada u potresu i uvijek se - prema mojem dosadašnjem iskustvu - sluša struka. Važnu ulogu imaju mediji koji korektno i pravodobno obavještavaju javnost što mislim da je jako važno u svakoj krizi. Građani prate izvješća i dobivaju točne i provjerene informacije. Samo tako se mogu i odgovorno ponašati i provoditi preporučene mjere.
Čuju se i mišljenja da je problem medijski predimenzioran, a da se brojke oboljelih i umrlih ne razlikuju bitnije od onih od "obične" gripe, kako to komentirate?
- Uvijek će biti različitih mišljenja. Mislim da za vrijeme gripe niti jedna zemlja nije noću vojnim kamionima prevozila mrtve. Ovu će krizu preživjeti oni koji budu disciplinirano provodili propisane mjere. Oni koji budu vjerovali da nema opasnosti ugrožavaju sebe, ali i druge i upravo zbog toga postoje razne mjere zabrane koje moramo svi provoditi. U stanju opće ugroze nacije od epidemije, potpuno je nevažno što tko misli i svi moraju slušati Stožer. Sloboda mišljenja prestaje onda kada vaše mišljenje može nekome ugroziti zdravlje i život.
Kako u trenutnoj situaciji, tako i u redovnim okolnostima, smatrate li dovoljno dobrom postojeću zdravstvenu skrb na cresko-lošinjskom otočju - bilo kadrovski, bilo prema opremljenosti ili uvjetima rada - što vidite kao najveće probleme?
- U trenutnoj situaciji epidemiološka služba na čelu s dr. Senkom Stojanović pokazala se stručna i učinkovita. Na otoku nema zaraženih što možemo zahvaliti dobrim protuepidemijskim mjerama i trudu ne samo dr. Stojanović, koja za to ima najveće zasluge, nego svim zdravstvenim djelatnicima na otoku koji su u stalnom kontaktu i koji dobro i odgovorno rade svoj posao. Dom zdravlja pravodobno se organizirao i zasada sve je dobro. Zasluge ima i naš Gradski stožer koji je i omogućio provođenje svih protuepidemijskh mjera i na tome moramo biti zahvalni.
Mislim da je inače na otoku zdravstvena skrb dobro organizirana s obzirom na manjak kadrova, opreme i adekvatnih prostora za provođene zdravstvene zaštite. Moramo biti svjesni toga da slične probleme imaju i drugi dijelovi Hrvatske i da se naše zdravstvo dobro nosi s tim, sada već kroničnim problemima. Svi kude zdravstvene djelatnike i sustav kada imaju neko loše iskustvo, ali sve one mjere i trud koji zdravstveni djelatnici poduzimaju kako bi sve normalno funkcioniralo, kako bi prošla turistička sezona, kako bi se odradila dijaliza, zbrinjavala hitna stanja i kronične bolesti, nitko ne primjećuje. Protuepidemijske mjere provode se svakodnevno i kad nema epidemije, ali o tome nitko ne razmišlja. Ljudi misle da se dobra epidemiološka situacija podrazumijeva sama po sebi. Imam dugi profesionalni staž i, vjerujte, uvijek je bilo tih problema, ali se uvijek kvalitetno radilo. Moje iskustvo sa stranim klijentima pokazalo je da i druge zemlje, koje su bogatije od Hrvatske, imaju slične probleme. Oni imaju dobru opremu i dovoljno kadra, ali taj kadar ne posvećuje puno vremena bolesnicima i mogu vam reći, da su mnogi gosti koji dolaze na Lošinj ugodno iznenađeni razinom usluge koja im se pruža. Sada vidimo kako imamo, bez obzira na opremu i manjak kadra, odlično organizirano zdravstvo, odgovorne i stručne liječnike i da smo osim u sportu odlični i u zdravstvu. Hvala i mladim kolegama koji su tek nedavno došli raditi na otok i koji su prošli "vatreno krštenje" ovih dana. Nitko se nije žalio, samo ponekad podijelimo koju šalu na vlastiti račun.
Sudjelujete li i sami u aktualnoj situaciji i na koji način? Kako vam posljednjih mjesec dana izgledaju i teku radni dani?
- Naravno da sudjelujem u ovoj situaciji koliko mogu. Od prvog dana epidemije ordinacija radi i dostupni smo telefonom i e-mailom. Ovim putem pružamo konzultacije za sve one koji to zatraže. Konzultacije su besplatne. Naše korisnike trijažiramo putem telefona kako bismo isključili moguće pozitivne osobe koje su imale neka nedavna putovanja, kontakte, simptome kašlja, temperature i slično. Ukoliko nemaju rizičnih čimbenika niti simptoma ili mjeru samoizolacije, dolaze u ordinaciju na unaprijed dogovoreni termin, ako se radi o neodgodivom zdravstvenom problemu. Primamo po jednog bolesnika tako da nema kontakata u čekaoni. Dnevno do dvoje ili troje ljudi, kako bismo imali vremena provesti dezinfekciju ordinacije nakon svakog pacijenta. Ponašamo se kao da je svaki bolesnik rizičan i imamo punu zaštitnu opremu prilikom pregleda bolesnika. Svakome se kod dolaska mjeri tjelesna temperatura, postotak kisika u krvi, provodi se dezinfekcija obuće i ruku. Nakon odlaska bolesnika provodi se temeljita dezinfekcija prostora. Potrudili smo se na vrijeme nabaviti protuepidemijsku opremu i sredstva za dezinfekciju i zasada smo dobro opremjeni. Suradnja s našim apotekama je odlična i njima možemo zahvaliti da smo se uspjeli na vrijeme opremiti. Građanima puno znači da imaju još jednu ordinaciju u kojoj mogu dobiti zdravstvenu skrb ili savjet u slučaju potrebe, a time i pomažemo sada jako opterećenom Domu zdravlja.
Opisuju vas kao pionirku otočne telemedicine, može li u novim okolnostima takav oblik rada naići na veću primjenu i kako?
- Kada sam prije više od dvadeset godina na otoke uvela "Virtualnu polikliniku", nisam razmišljala kako bi to moglo biti korisno za vrijeme epidemije i ograničenog kretanja građana. Na umu mi je bila udaljenost od većih bolničkih središta.
Moji kolege koju se i nadalje bave telemedicinskim aplikacijama javljaju da je jako velika potražnja za programima koji se koriste u tu svrhu upravo sada, za vrijeme epidemije virusom CoVid 19. Većina vanbolničkih liječnika radi od kuće i značajno bi popravili kvalitetu zdravstvene usluge kada bi koristili telemedicinske programe. U našem Domu zdravlja postoje telemedicinske aplikacije u hitnom traktu i neke konzilijarne telemedicinske aplikacije kao što su recimo telemedicinske konzultacije radiologa, neurologa, nefrologa, kardiologa. Telekonzultacija se smatra dijagnostičkom metodom i HZZO tu uslugu plaća kao i svaki drugi pregled. Telemedicinske konzultacije ovim putem sigurno bi se mogle uspješno koristiti u slučaju ovakvih posebnih situacija, kada je ograničeno kretanje građana, osobito ako bi takvo stanje dulje potrajalo. Dalekovidan je bio i projekt plućne rehabilitacije koji sada dobiva posebno na važosti, s obzirom na to da će dio osoba koje se oporave od težih infekcija virusom CoVid 19 imati trajne posljedice na dišnom sustavu.
Mi smo dobro pripremljeni za sve okolnosti i dobro smo organizirani. Lijepo je znati da na otoku svi dišemo kao jedan i da smo složni. Sigurna sam da smo dosta učinili da zdravstvena situacija na otoku i u regiji bude dobra u skoroj budućosti. Teško je prognozirati do kada će sve trajati i potrebno je pratiti preporuke i odluke Nacionalnog stožera. Kada bismo ove mjere izdržali još bar tri tjedna, mislim da bi situacija bila znatno povoljnija i da bi se neke mjere mogle ublažiti, ali to ovisi o procjeni Nacionalnog stožera. Na nama je da u tome pomažemo samodisciplinom i provođenjem propisanih mjera.