Sudionici "Vriska", lošinjskog nastavka istoimenog riječkog književnog festivala, u nedjelju u podne u Malom Lošinju održali su javnu tribinu pod nazivom "Muke po čitanju".
Kao gosti moderatorice Branke Džebić, sudjelovali su pisci i prevoditelji Julijana Matanović, Pavao Pavličić, Miroslav Mićanović, Branko Čegec, Damir Šodan i Senko Karuza te Mirjana Čović, profesorica hrvatskoga jezika u Srednjoj školi Ambroza Haračića u Malom Lošinju s nekoliko učenika.
Najviše je govora o bilo o lektiri u srednjoj školi, pri čemu su se učenici požalili na slabu razumljivost djela poput "Antigone", "Hamleta" i "U registraturi", pa posežu za kratkim sadržajima koje pronalaze na internetu, kako bi shvatili o čemu je riječ. "Već više od trideset godina tupim kako bi se u školi moralo početi s lektirom obrnutim kronološkim redom i da čovjek može čitati suvremenu književnost a da i ne zna da su postojali Homer i Šenoa", kazao je akademik Pavličić, uz odobravanje većine sudionika rasprave, dodajući i da je broj zainteresiranih čitatelja konstantan - "od trideset učenika deset ih čita, a ostali bježe od knjige; naš je posao da ne otjeramo one zainteresirane". Julijana Matanović kazala je da je donedavno također bila za obrnutu kronologiju, ali da je sada mišljenja da ipak treba učiti o razdobljima u povijesti književnosti, na razini povijesne informacije. Smatra neopravdanom priču o izbacivanjima naslova iz školske letire i ne vidi ništa sporno u tome da profesori odabiru naslove prema vlastitom nahođenju. "Najviše sam ljuta na esej u državnoj maturi jer on ubija kreativnost. To što se mora za državnu maturu je uništilo ono što su djeca čitala. Živimo u shizofrenom vremenu u kojem nije lijepo živjeti. Sa 16 godina čitamo 'Osmana', a istodobno se objavljuju slikovnice za odrasle!?", zaključila je Matanović. "Stari način provođenja mature omogućavao nam je prilično lijepe razgovore s učenicima, kroz odgovore na tri pitanja: o hrvatskoj književnosti, svjetskoj književnosti i jeziku. Novi način mature spustio se na najnižu razinu razumijevanja ulomaka teksta", mišljenja je Mirjana Čović.
Još je bilo mnogo riječi i o statusu književnosti u medijima. "Nekada je bilo nezamislivo da u glavnom TV-dnevniku nema vijesti iz kulture, a sada su one u par minuta kasno navečer. Imali smo i 'Pola ure kulture' s kojima se nisam slagao, ali bila je to 'mila majka' u odnosu na sadašnju 'Kulturu s nogu'. Koliko se novca i medijske pažnje ulaže u nogometne klubove, pa im dođe 150 ljudi?", prokomentirao je Miroslav Mićanović. Da u preostalim tiskanim medijima nema ozbiljnih rubrika o kulturi mišljenja je Branko Čegec, kazavši da se ono malo medijske pozornosti bazira na knjige čiji autori dobiju visoke novčane nagrade. "Naš glavni problem je to što smo mala zemlja s malim jezikom, a onda još pristajemo da se taj naš jezik kolonizira. Pumpamo priču da moramo čitati Marulića, a ne znamo pročitati ni dopis iz komunalnog poduzeća", ustvrdio je Čegec. Damir Šodan stava je da je čitanje stvar kućnog odgoja i osobne strasti, a da su rezultati istraživanja o čitanju oduvijek bili katastrofalni, a knjige i ranije najviše kupovane na sniženjima. "U Engleskoj postoji struktura kakvu smo imali prije trideset godina, koja je brinula o suvremenim stvaraocima, a ne o bardovima. Uostalom, nisam u životu vidio Hrvata da na plaži čita knjigu, uvijek su to stranci", kazao je Senko Karuza.