Gostuje Dubravko Jelačić Bužimski

Dubravko Jelačić Bužimski / foto: B. Purić
Dubravko Jelačić Bužimski / foto: B. Purić
U četvrtak će književnu večer u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Malom Lošinju, s početkom u 18 sati, održati zagrebački pisac Dubravko Jelačić Bužimski.


Najširoj javnosti poznat po trilogiji romana za djecu ("Sportski život letećeg Martina", "Balkanska mafija", "Martin protiv CIA-e i KGB-a") iz osamdesetih godina, koja je i dio školske lektire, Jelačić će ovom prilikom govoriti o knjizi "Nezaboravne priče iz kavane Corso", za koju je 2015. godine od Matice hrvatske dobio Nagradu "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo.

"Specifična je to knjiga i za moj vlastiti život jer je kombinacija dokumenta i fikcije. Posvećena je mom boravku s krasnim društvom od kojega polovica više nisu živi; filmaši, slikari, pisci, divan skup ljudi. Za tim je stolom dominirao naš duhovni guru, filmski kritičar Vladimir Vuković. Cijela knjiga je zbirka razgovora, anegdota, situacija, koje su obilježila naša druženja. Fikcija? Samo je početni impuls, ono što generira priču, autentično, a kasnije se čovjek prepusti pisanju. Nijedna od tih priča kako su napisane u knjizi nije se dogodila za stolom kavane Corso, to je bio samo poticaj širem narativu. Bili su to ljudi koji su autorske osobnosti, ali su razgovori bili u dijapazonu od svakodnevnih stvari, preko književnosti i glazbe do političkih događaja, uvijek garnirani dozom ironijske konkluzije, pod dirigentskom palicom Vladeka Vukovića. Nazvao sam ga zadnji zagrebački džentlmen - imao je divnu karakteristiku boema, nosio je strahovitu sklonost prema tradiciji, ali otvoren prema svemu novom. To se manifestiralo tako da nas je naučio toleranciji; dozvolio je svakome da iznese svoj stav, ali se znalo polemizirati. Znalo je to doći i na rub svađe, ali ga nije prešlo. Bilo je strahovito puno duhovitih stvari, koje sam nastojao apostrofirati u završecima priča, upravo tim duhovitim elementom, čehovljanskim završecima priča u kojima je jedna rečenica dovoljna da stvori vrst ironijskog, duhovitog komentara. Cijeli luk kasnijih priča završio je mojom posvetom napuštenoj i devastiranoj kavani Korzo, koja je već trideset godina zatvorena, napuštena rupa i nijedan gradonačelnik nije učinio ništa za tu slavnu vedutu zagrebačkog života. To je hommage ljudima koji su tamo dolazili i samoj kavani", najavljuje autor.