Osorski statut također tretira pravne norme koje se odnose na pitanja obiteljskog prava i odnosa među sugrađanima...
Osorski statut također tretira pravne norme koje se odnose na pitanja obiteljskog prava i odnosa među sugrađanima...
Stanovnici Cresa i Lošinja su u srednjem vijeku oskudijevali vodom za piće kao i svi stanovnici jadranskih otoka...
Uz druge bolesti i epidemije koje su se javljale na ovim otocima, mnogo muke je zadavala malarija...
Povodom blagdana sv. Antona, prema vjerovanjima zaštitnika Velog Lošinja, objavljujemo fotografiju iz povijesti ovoga mjesta, a koju je ustupio kolekcionar Franko Neretich.
Otočke komune su uvijek poklanjale dužnu pažnju i vodile brigu o zdravlju i higijenskim uvjetima života svojih stanovnika. S obzirom na ondašnje uvjete stanovanja u zbijenim srednjovjekovnim gradnjama kao i zbog pomanjkanja tekuće vode, često je dolazilo do pojave zaraza koje se spominju kroz čitavo razdoblje srednjeg vijeka.
U dugoj povijesti otoka Cresa i Lošinja, Veli i Mali Lošinj su u odnosu na ostala otočka naselja najmlađa. Bila su preko 600 godina pod ingerencijom Osora, od njihovog osnivanja pa kroz čitav srednji vijek, sve do 1797. g. O njihovoj borbi da se upravno osamostale govori arhivska građa sačuvana u arhivu nekadašnje Osorske općine.
Vijest koja je iz Venecije stigla na otoke 3. lipnja 1797. godine, da je "Lav mrtav", to jest da je pala Mletačka Republika pod navalom Napoleonove vojske, koja je vladala ovim otocima preko 700 godina, izazvala je iznenađenje, ali i veliko oduševljenje.
Cres i Lošinj su dali veliki broj sinova koji su se istakli kao vrsni časnici na raznim dužnostima...
Otoci Cres i Lošinj su već od ranog srednjeg vijeka igrali zapaženu ulogu u širem jadranskom krugu, naročito u crkvenom životu. Već 588. godine na koncilu u Akvileji (sjeverna Italija) ističe se osorski biskup Arone, kao i njegov nasljednik Constanzio. Na čuvenom II. koncilu u Niceji (današnja Turska), koji je održan 787. godine, opet se ističe jedan osorski biskup, ovoga puta "Laurentius Episcopus Absartianentius" (Lovro osorski biskup).
Najstarije otočke plemstvo vuče korijen iz Osora, a kasnije se stvara i u Cresu. Kad je Osor bio u punom razvoju, a broj njegovog stanovništva brojao na tisuće, i broj plemenitih familija je bio velik.
Cresko-lošinjski arhipelag u sjevernom Jadranu čine dva veća otoka - Cres i Lošinj, i nekoliko manjih među kojima je i Unije, najistureniji otok ovog niza u pučini prema Italiji.
Otok Susak, koji pripada cresko-lošinjskom otočju, zanimljiv je po mnogočemu. To je jedini pješčani otok u Jadranu. Geolozi iznose više teorija o nastanku pijeska. Po nekima, u dalekoj prošlosti nanijela ga je rijeka Po, u geološkoj fazi kada je Jadransko more dopiralo tek do otoka Visa.
Na krajnjem, pustom sjevernom dijelu otoka Cresa, na visokoj uzvisini strmih strana iznad mora, smjestilo se mjestance Beli. Broji svega nekoliko desetina stanovnika. Danas je malo i neznatno, a prije koju tisuću godina predstavljalo je poznato i važno naselje s debelim utvrdama, strateški važnom lukom, vodovodom, kanalizacijom i drugim gradskim sadržajima. Bilo je to u rimsko doba, koji je kao takav izgrađen na temeljima prethistorijskog naselja.
Stranica 1 od 57
28.03.1887.
Na Televrin, najviši vrh Osoršćice, popeo se carević Rudolf Habsburški, sin Franje Josipa I.