U organizaciji Kluba pomoraca Lošinja, u prizemlju zgrade Muzeja Apoksiomena, prof. Dlaka otvorila je predavanje podatkom iz daleke 844. godine, kada je zabilježen sukob saracenskih gusara s Mlečanima kod otoka Suska, te onim da je na Velim Srakanama postojala saracenska gusarska baza i postoji mogućnost da otok upravo Saracenima "duguje" svoje ime. Uslijedio je skokovit prijelaz u XVI. i XVII. stoljeće, razdoblje u kojem su senjski uskoci, pod zaštitom austrijske vlasti, dolazili u gusarske pohode u Veli i Mali Lošinj, tada pod venecijanskom upravom. Postojala je praksa otimanja ljudi i traženja otkupnine. Otada datira i danas postojeća kula u Velom Lošinju, kao sklonište za žene, djecu i starce, manje predmete, pa i sitniju stoku. Od 1599. do 1806. u funkciji je bila Fortica, mletačka tvrđava na Sv. Petru kraj Ilovika, namijenjena obrani od gusara, uništena po engleskim brodskim topovima. Zabilježen je i napad gusara iz Ulcinja (tada nastanjen i tuniskim, alžirskim i malteškim gusarima) na Unije 1686. godine, s otmicom 67 stanovnika - u povratku na jug, njihov je brod zatekla nevera zbog koje su se sklonili blizu Božave, tamošnji stanovnici izveli su oslobodilačku akciju, spasivši Unijane i omogućivši njihov povratak na svoj otok. U vrijeme napoelonskih ratova na snazi je bila pomorska blokada Jadrana, pa je nastalo "opće gusarenje", a flota lošinjskih jedrenjaka istrunula je, uslijed otežanog trgovanja.
Na predavanju je obrađena i "kontrabanda" (šverc); raširena uslijed kriza opskrbe i graničnog položaja otoka; zato su Ilovik i Merag, do 1945. krajnje točke Italije prema Jugoslaviji, bili na krijumčarskim putevima. Prof. Dlaka navela je da su na području Punte Križa za potrebe šverca isklesane "police" u poluspiljama, da se naveliko krijumčarila sol, pa do novijih primjera, iz 1950-ih godina, kada su privatnim brzim gliserom švercane cigarete, ali sankcija nije bilo jer je isto plovilo služilo i u hitnoćama poput poroda, ili iz još novijeg razdoblja, kada su brodom švercani ljudi.
