Na obali Priko u Malom Lošinju, 110 godina nakon njegova rođenja, a dvadeset godina nakon smrti, postavljeno je spomen-obilježje Agostinu Straulinu, olimpijskom pobjedniku u jedriličarskoj klasi "zvijezda" 1952. godine te trostrukom svjetskom prvaku u istoj klasi i još jednom u klasi "5.5 m".
To je deveta spomen-ploča postavljena u lošinjskoj luci na kamenom obloženim ormarićima za vodu i struju, nakon što je prvih osam stavljeno duž Rive lošinjskih kapetana, u spomen zaslužnim moreplovcima, brodograditeljima i dužnosniku brodarske kompanije. Postavljanje ove spomen-ploče, na kojoj je reljef jedrilice klase "zvijezda" i prikaz zlatne olimpijske medalje iz 1952. godine, platila je Turistička zajednica Lošinja.
Straulino je rođen 10. listopada 1914. godine u Malom Lošinju, na nekoliko koraka od mjesta postavljanja ploče; na sadašnjoj adresi Priko 26, gdje otprije postoji spomen-ploča, a na pročelju kuće i stilizirana jedrilica. Prve jedriličarske vještine svladao je u akvatoriju Lošinja (tada je otok pripadao Kraljevini Italiji), tridesetih godina upisao vojnu akademiju u Livornu, a u II. svjetskom ratu služio je u poraženoj talijanskoj mornarici. Ostao je u mornarici i poslije rata, doguravši do admiralskog čina, a u Italiji ga, osim po sportskim dosezima, pamte i kao zapovjednika školskog jedrenjaka "Amerigo Vespucci".
Lošinj slavi njegovu sportsku karijeru - još 1936. godine bio je na Olimpijskim igrama u Njemačkoj, kao rezervni jedriličar, a 1948. godine na OI u Engleskoj bio je peti. Straulino i još jedan Lošinjan, Nicolo' Rode, 1952. godine u Finskoj osvojili su zlatnu olimpijsku medalju, a zanimljivo je da su tada i talijansku i jugoslavensku posadu činili isključivo Lošinjani - u istoj regati natjecali su se Straulino i Rode pod talijanskom, a Mario Fafangel i Karlo Bašić pod jugoslavenskom zastavom. U Australiji 1956., Straulino i Rode osvojili su olimpijsko srebro. S novim partnerom Carlom Rolandijem, Straulino je na OI 1960. u Italiji bio četvrti, a također i 1964. godine u Japanu, ali tada u klasi "5.5 m". Dolazio je na Lošinj, osamdesetih godina sudjelovao u tek pokrenutoj Lošinjskoj regati, 2000. godine proglašen je počasnim građaninom Malog Lošinja, umro je 2004. godine u Rimu u dobi od 90 godina, a na vlastitu želju, njegovi su posmrtni ostaci pokopani na groblju u Malom Lošinju.
Uz pjesmu ženskog zbora "Vittorio Craglietto" Zajednice Talijana Lošinja i recitaciju djece iz Dječjeg vrtića "Cvrčak", na dvojezično (hrvatski, talijanski) vođenoj svečanosti govorili su direktor Turističke zajednice Dalibor Cvitković, povjesničar dr. Julijano Sokolić, predsjednik Zajednice Talijana Malog Lošinja, Sanjin Zoretić, te vijećnik Elvis Živković uime Grada Malog Lošinja, a preko bivšeg gradonačelnika Dragana Balije preneseni su pozdravi Straulinove kćeri Marzije.