Bila je to tema i početkom prošloga stoljeća - prenosimo prilog koji je u kolovozu 1905. godine objavljen u listu "Pučki prijatelj" pod nazivom "O liječniku na otoku Cresu". Prilike danas ipak nisu tako drastične, zdravstvena skrb je napredovala i za mnoge probleme znanost je u međuvremenu našla rješenje, a ima li sličnosti u tadašnjim i sadašnjim uvjetima, zaključite sami iz članka kojeg prenosimo u izvornom obliku, u tadašnjem pravopisu i s tiskarskom greškom..."
Creski kopač osvijestio se i uvidio, da bez liječnika ne može biti. Opazio je, da ih se uslijed pomanjkanja liječnika mnogo u najljepšoj životnoj dobi odselilo na drugi svijet; da je mnogu majku u crno zavilo, da je mnogu obitelj koprena tuge pokrila, jer im smrt nemila ugrabila oca dragog, milog hranitelja. Seljak je uvidio, da se tako ne da živjet, pak stoga ustaje i traži liječnika. On otvoreno veli gospodi: "Vi imate likara, za kog i ja dajem dinara, pa kako vas služi, hoću i zahtijevam, da i mene služi".
Nek znadu čitaoci, da općinskog liječnika u Cresu plaćaju i izvanjske općinej nu on dolazi u sela samo dva puta u godini, t. j. onda, kad je vrijeme za cijepljenje boginja (kozica) - i kad dolazi pregledati, kako su se ove polovile, inače ga se ne vidi nikada kroz godinu.
Ako ga trebuješ, valja da ga moliš i prosiš, a k tomu još i masno platiš (od 20-40 kruna) pak si još sa svim tim u dvojbi, hoće li doći ili ne. Imali smo slučajeva, da su mnogi umrli, jer nije liječnik uopće ni došao ili je prekasno dospio. Naravska je poslijedica, da je narod uslijed takovih slučajeva ogorčao i stao silom zahtijevati, da liječnik, kad ga već plaća, dođe barem dva puta u mjesecu, u pojedinu podopćinu. Nu, na žalost, njegovoj želji nije još ni danas udovoljeno, a ne bi se moglo reći, kad će se uopće u tom pravednom i humanitarnom zahtjevu seljaku udovoljiti. Oci se ove općine tako malo za to brinu, da bi iz te njihove nikakove skrbi mogao zaključiti, da njima nije stalo, ako će svi po selima poginuti.
"Pučki prijatelj" pokrenut je u Krku 1899. godine i bio je list hrvatskog katoličkog pokreta u ovoj regiji. Tada je izlazio dvaput mjesečno, od 1911. do 1920. objavljivan je u Pazinu, a potom u Trstu do 1928. godine, kada je talijanska vlast zabranila slavenski tisak.
