Vijest da je Napoleonova vojska zauzela Veneciju i da je prestala postojati Mletačka Republika, na otoke je stigla 13. lipnja 1797. godine. Tog dana je u Cres doplovio jedan trabakul i, čim je pristao, njen kapetan je okupljenom mnoštvu saopćio da je "Lav mrtav" i da su Francuzi ušli u Veneciju kao gospodari.
Ta vijest je izazvala iznenađenje. Pristalice mletačke vlasti su govorili da su to neprovjerene glasine i da je nemoguće da moćna "Kraljica mora" tek tako nestane. Protivnici te vlasti su slavljenički uzvikivali da se to i očekivalo, a oni oprezniji su govorili da treba sačekati da se točno vidi što je na stvari. Nije prošlo dugo i stigne nova vijest, koja je potvrdila ono što se zbilo s Mletačkom Republikom, kao i to da je došlo do nagodbe između Francuske i Austrije, po kojoj će ove otoke okupirati Austrija. Napetost u narodu je još više porasla kada su saznali da se mjesno plemstvo potajno sprema da stupi u vezu s novim gospodarem kako bi sačuvali svoje pozicije. To je zaoštrilo situaciju i prijetilo je krvoprolićem.
U takvoj napetosti nekoliko dana kasnije u Cres iz Rijeke stigne predstavnik austrijskog carstva, kapetan Đorđe Lučić, s 200 vojnika. Mletačke pristaše mu, međutim, nisu dozvolile da se iskrca. Došlo je do meteža, i da bi izbjegao ono najgore, austrijski zapovjednik isplovi iz luke i ukotvi se u uvali Gavza da sačeka naredbu iz Rijeke. Napetost je još više porasla dolaskom mnogih iz drugih mjesta s otoka. Zauzimanjem krčkog biskupa Bartolomeja Šintića izbjegnuto je krvoproliće. Otpočeli su pregovori, i nakon što se stanje smirilo, austrijski kapetan je ušao u grad. Odmah je izdao naredbu da se skine mletačka zastava s gradske vijećnice i uklone lavovi s gradskih vrata, kao simboli mletačke vlasti. To je rađeno pod paskom 200 vojnika koji su došli s kapetanom.
Trećeg srpnja stigao je austrijski general Klenau s većim vojnim snagama, okupirao otoke i time je zvanično bila ukinuta mletačka vlast na ovim otocima, a uspostavljena austrijska. Mletački knez, Ottaviano Bembo, lišen je službe, ukrcan na lađu i upućen u Veneciju. Bio je posljednji mletački knez na ovim otocima i s njim je u nepovrat otišla i mletačka vlast na Cresu i Lošinju nakon 700 godina prisutnosti.
Nova vlast je odmah prišla uređenju uprave. Kako je u Cresu bilo sjedište kneza odlučeno je da Cres i nadalje bude upravno središte. Uspostavljena je provizorna vlast pod nazivom "Provvisoria superiorità locale". Time je Osor prvi put izgubio administrativni prestiž.
Uspostavljeno stanje bilo je nesigurno, ne samo na ovim otocima, nego u cijeloj Evropi. Rat između zaraćenih strana (Francuske i Austrije) se nastavio pa je porazom Austrije u bitki kod Austerlitza (1805. g.) ove otoke zaposjela francuska vojska. Odmah su prišli upravnom uređenju, tako da su Cres i Lošinj pripojeni tzv. Talijanskom Kraljevstvu. Na čelu civilne otočke uprave postavljen je domaći čovjek, sudac Ivan Antoniazzo de Bocchina iz Cresa.
Francuska je uprava trajala do 1809. godine. Novi ratni događaji na evropskom ratištu odrazili su se i na ovaj dio Jadrana. Ove otoke je ponovo zaposjela austrijska vojska. Predvodio ju je pukovnik Peharnik. Iskrcao se u Mergu s 500 vojnika s kojima je ušao u Cres. Taj preokret je izavao nerede u Cresu. Austrijske pristalice su napale preostale francuske vojnike. Nova vlast je uložila veliki napor da se stanje smiri. Na ratištu nije bilo mira, što se odražavalo i na ovaj dio Evrope. Nakon šest mjeseci austrijske prisutnostim, mirom u Schönbrunnu, Austrija je morala Francuskoj predati Istru, Rijeku i kvarnerske otoke. Obnovljena francuska vlast je ovaj put prišla temeljitoj upravnoj promjeni. Za sjedište uprave određen je Mali Lošinj, dok su otoci potpali pod oblasnu upravu koja je obuhvaćala sve krajeve koji su se sterali između rijeke Save i jadranske obale. To je bila tzv. Ilirska provincija. Za guvernera je postavljen maršal Marmont. Dekretom od 10. travnja 1810. godine naredio je da se otoci Cres i Lošinj s drugim kvarnerskim otocima ujedine u tzv. "Intendenza di Fiume", pa su tako Cres i Lošinj prvi put, nakon nekoliko stoljeća, upravno bili odvojeni od Dalmacije.
Druga francuska okupacija je trajala nepune četiri godine. Za ove otoke je dobra strana te okupacije bila ta što je izvršena temeljita rekonstrukcija otočke glavne komunikacije. Radilo se na poboljšanju i drugih infrastruktura, ali su događaji na ratištu prekinuli te radove. U nastavku rata Napoleon je u bitki kod Leipziga 1813. godine definitivno pobijeđen pa Cres i Lošinj ponovo dolaze pod austrijsku vlast. Takvo stanje je ostalo sljedećih stotinu godina. S ovim događajem završava se razdoblje upravnih i političkih promjena na ovim otocima koje su započele padom Mletačke Republike 1797. godine.
(Kraj feljtona)
