Britanski torpedni čamac MTB 710 pripadao je poznatoj klasi velikih torpednih čamaca tipa "Fairmile D". Za razliku od još poznatijih, ali bitno manjih torpednih čamaca klase Thornycroft Vosper, bio je impozantne dužine od 20 m, širine 6 m, s gazom od 1,4 m. Imao je istisninu od 105 tona, a kao i druge slične klase britanskih i američkih čamaca, pokretala su ga četiri 12-cilindrična benzinska motora Packard od 1.250 KS, opremljena turbo-kompresorima. Najveća brzina iznosila je 32 čvora, a autonomija mu je iznosila 506 nautičkih milja. Naoružan je bio jednim topom kalibra 40 mm u kupoli na pramcu, dvije dvostruke strojnice kalibra 7,62 ili 12,7 mm u kupolama sa svake strane zapovjedničkog mosta, dva dvocijevna topa tipa Oerlikon kalibra 20 mm na krmi te dvije do četiri torpedne cijevi. Mnoge jedinice ove klase bile su opremljene radarom i hidrofonom za otkrivanje podmornica. Bili su čvrsti i izdržljivi, te su dobro podnosili teško more i velike valove.
MTB 710, čiji je zapovjednik bio Lt A.W. Bone, pripadao je 59. flotili britanskih obalnih snaga koja je tijekom 1943. i većim dijelom 1944. godine djelovala u vodama oko Velike Britanije i u Sjevernom moru, gdje je stekla bogato operativno i ratno iskustvo, a sudjelovala je i u iskrcavanju na Normandiju. Flotila je u prosincu 1944. prebazirana na Maltu, da bi odmah po opremanju bila upućena u Jadran kao kao zamjena za 56. flotilu koja je upućena na Maltu radi odmora i neophodnih popravaka. Svježa 59. flotila bila je značajno pojačanje lakim britanskim obalnim snagama ukupne jačine četiri flotile s glavnom bazom u talijanskoj luci Ancona. Jedan dio čamaca ovih flotila upravo je prebazirao s otoka Ista u oslobođenu luku Zadar. Zapovjednik 59. flotile bio je Lt Cdr J. Alastair Montgomerie (koji je ujedno bio i zapovjednik MTB 699), a u sastavu flotile bili su još i 697 (Lt D.H. Booth), 698 (Lt P. Wraite), 700 (Lt R.S. Mortimer), 703 (Lt N.W.G. Taylor DSC), 705 (Lt P.M. Davies), 706 (Lt M.H.S. Hume) i 710 (Lt A.W. Bone). U noći 15/16 siječnja 1945. flotila je uništila tri njemačka torpedna čamca koji su se nekoliko noći ranije nasukali na otok Unije radi pogreške u navigaciji; njemački čamci nisu se mogli odsukati niti uz pomoć tegljača te su ih naposljetku uništili britanski čamci.
U noći 13/14. veljače, MTB 634, 660 i 710 napali su u Kvarneru blizu zaljeva Raša na istočnoj istarskoj obali njemački konvoj desantnih tenkonosaca (MFP) te je tom prilikom NTB 710 dobio pogodak granate (kalibra 75 ili 88 mm) u krov strojarnice odmah iza zapovjedničkog mosta. Poginula su dva mornara, a dvojica su ranjeni. Tri motora izbačena su iz pogona, ali se čamac uspio vratiti u Zadar na jednom motoru. Nakon neophodnih popravaka, MTB 710 je opet u akciji u noći 12/13. ožujka sa 699 (Montgomerie) i 703 (Taylor), kada su kod ulaza u zaliv Raša napali njemački konvoj desantnih tenkonosaca. U borbi britanski čamci nisu pretrpjeli nikakve gubitke, no gubici na njemačkoj strani nisu poznati.
Samo tri dana kasnije, 16. ožujka MTB 710 aktivirao je sidrenu minu koja je eksplodirala iza krme; oštećene su osovine vijaka tako da ga je drugi čamac morao odtegliti za Molat. No mine su i dalje uzimale svoj danak; prilikom povratka sa zadatka 23. ožujka MTB 655 naletio je na minu u Kvarneriću i potonuo (7 poginulih), a istog poslijepodneva i MTB 705 je prilikom plovidbe iz Ancone za Zadar naišao na minu u prolazu Maknare te je također potonuo (dva poginula i jedan ranjeni član posade). Samo 15 dana kasnije, tj. 10. travnja 1945., prilikom povratka sa zadatka skupa s MTB 660 i MTB 697, ista nesretna sudbina zadesila je i netom popravljeni MTB 710, koji je naletio na minu sjeverozapadno od otoka Suska. Ova nesreća imala je nažalost porazni epilog – najveći broj žrtava od svih sličnih katastrofa britanskih čamaca na Jadranu – ukupno 15, među kojima je bio i zapovjednik, Lt Tony Bone. Samo dva dana kasnije, sličnu sudbinu doživjet će i MTB 697 kod otoka Krka.
Jedan od rijetkih preživjelih članova posade MTB 710, George Chandler, zabilježio je svoja sjećanja na taj događaj:
"U rano poslijepodne 10. travnja 1945. vraćali smo se sa zadatka skupa s MTB 660 i 697. Većina posade se odmarala uz šalicu čaja u prostoriji pod pramcem, kada smo oko 15.30 iznenada naletjeli na minu, koja je eksplodirala točno ispod kabine zapovjednika i garderobe. Eksplozija je otkinula pramčani dio od ostatka broda, no nekim čudom naši spremnici goriva nisu bili oštećeni, pa nije došlo do zapaljenja ili eksplozije goriva. Mora da sam bio samo oko 6-7 metara udaljen od mjesta eksplozije, ali ne sjećam se da sam uopće čuo bilo kakav zvuk, vjerojatno zato što sam istog trenutka izgubio svijest. Nevjerojatno - u jednom sam trenutku pio šalicu čaja, a u sljedećem sam se probudio ležeći u prljavoj vodi koja je tekla svuda oko mene! Pramčani dio počeo se brzo puniti vodom koja me je odnijela u sam vrh pramca. Bio sam oslonjen na jedan od kreveta, voda mi je došla do brade, nisam mogao ništa vidjeti ni čuti, i grozničavo sam razmišljao što sada učiniti. Sjećam se da nisam bio prestrašen, a kako sam dobar plivač, znao sam da se mogu izvući iz potopljenog pramca.
Izgledalo je da će pramac uskoro nestati pod površinom, jer je razina vode rasla te sam se ubrzo našao potpuno pod vodom. Udahnuvši duboko, zaronio sam i pipao po mračnoj prostoriji tražeći izlaz. U to sam vrijeme bio i dobar ronilac što mi je bez sumnje spasilo život. Moj anđeo čuvar sigurno je bio uz mene tog dana, jer sam kroz vodu odjednom ugledao zrak sunčeve svjetlosti koji mi je pokazivao put. Otplivavši nekoliko metara, uspio sam se izvući iz pramčanog dijela i izroniti na površinu. Spazio sam u moru nedaleko od mene još jednog brodolomca.
Nevjerojatno ali motori su izgleda još radili pa se ostatak (krmeni dio) čamca polagano kretao; mahnuli smo mornaru kojega smo spazili na krmenoj palubi koji nam je spustio gumenu splav za spašavanje. Popeli smo se na nju i zaveslali, tražeći uokolo druge preživjele koji su se držali za pramčani dio koji je još plutao. Primijetili smo da se zrak iz napuhane splavi prazni i shvatili da je mornar u žurbi propustio dobro pritisnuti čep. Poluispuhana splav se prevrnula i pali smo opet u more. Bila je to ozbiljna i opasna stvar, no ipak se danas mogu osvrnuti i nasmiješiti - preživio sam.
Ubrzo su nas spasili mornari s MTB 660 i 697 koji su doveslali na mjesto nesreće u gumenim splavima. Kad sam se ukrcao na brod 697, presvukli su me i odveli na krmu, a zatim su me nakon pozamašne porcije ruma smjestili u potpalublje. U međuvremenu se začulo kucanje iz polupotopljenog pramčanog dijela pa je odlučeno da ga se pokuša odvući u plićak blizu obale. Taman sam bio zaspao kad je uže za vuču puknulo uz prasak... Pomislio sam da je to još jedna od onih prokletih mina. Trgnut iz prvog sna i napetih živaca do krajnjih granica, spreman za ponovnu borbu za život, izletio sam polugol na zapovjednički most i stvorio se ispred zapovjednika Gingera Bootha. "Što dovraga misliš da radiš?" viknuo je i dodao "idi dolje i obuci se!". Kad smo se vratili u bazu saznao sam da je od naše 31-člane posade preživjelo samo 12. Zapovjednik Tony Bone i navigator bili su među žrtvama. Preživjelima je pružena sva potrebna liječnička pomoć, a zatim smo poslani na oporavak na otok Ischiju u napuljskom zaljevu. Sa svojim kolegom, Georgeom Bleasedaleom, bio sam neko vrijeme smješten kod jedne drage talijanske obitelji. Čak sam ih posjetio nakon rata 1955. kada smo svi zajedno uživali u srdačnom ponovnom susretu."
Stanje olupine i ronjenje
U svibnju 2010. g. ribar Tomislav Soldo iz Malog Lošinja zakvačio je prilikom kočarenja na poziciji 44̊ 31,234'N i 014̊ 13,550'E (zapadno od otoka Suska) nepoznati objekt koji je zbog težine zaustavio brod. Budući da se mreža nije dala osloboditi Soldo je angažirao ronioca koji se spustio na dno radi oslobađanja mreže. Međutim zbog velike dubine (53-55 m) ronilac nije mogao osloboditi predmet iz mreže pa je ista uz dosta problema podignuta i predmet je dovučen bliže Susku gdje je spušten na dno na dubinu manju od 20 m. Ronilac je pomogao da se mreža podigne do površine, a tada je ustanovljeno da se radi o torpednoj cijevi. Prilikom oslobađanja mreže predmet je ispao i pao na dno, te je tom prilikom došlo do oštećenja zadnjeg dijela cijevi.
Nalaz je prijavljen MUP-u te su njihovi ronioci pregledali lokaciju i utvrdili da se radi o torpednoj cijevi u kojoj se još nalazi torpedo. Tom prilikom snimili su nešto fotografskog i video materijala. Međutim, porijeklo torpedne cijevi te kako je dospjela na tu lokaciju blizu otoka Suska, ostalo je nepoznanica. U kontaktima s predstavnicima pomorske i specijalne policije pokušali smo zajednički utvrditi o kojem se brodolomu radi, te smo krenuli od analize fotografija torpedne cijevi. Po obliku i izgledu bilo je jasno da je torpedna cijev britanske proizvodnje, dakle morala je pripadati nekom od britanskih torpednih čamaca potopljenih koncem rata u sjevernom Jadranu. Od navedenih čamaca, potopljeni su nailaskom na minu MTB 655, MTB 697, MTB 705 i MTB 710. Lokacije potonuća za neke od njih bile su poznate (MTB 655 u Kvarneriću južno od Crne punte, MTB 697 kod Glavotoka na otoku Krku, MTB 705 u prolazu Maknare kod Molata), dok je za MTB 710 u britanskoj literaturi stajala naznaka da je naletio na minu "sjeverno od Zadra".
Tek nakon upornog istraživanja i unakrsne provjere po raspoloživim dokumentima i literaturi, mogli smo s velikom sigurnošću lokaciju potonuća MTB 710 ipak smjestiti zapadno od otoka Suska, što je bio velik napredak. No to nije bilo dovoljno za bilo kakvu potragu sonarom jer se radilo o velikom području od pedesetak kvadratnih milja, za što bi trebalo jako puno vremena. Igrom slučaja, nekako u to vrijeme javio mi se jedan prijatelj s otoka Suska koji je rekao da njegov bivši tast, koji je profesionalni ribar sa Suska, već neko vrijeme na jednoj lokaciji zapadno od Suska nalazi u svojoj mreži dijelove nekog broda poput bitvi, mjedenih vjetrolovki i brodska okna, a u više je navrata zahvatio i izvukao na površinu i po nekoliko metaka. To je bilo dovoljno da nalaze povežemo s mogućom lokacijom MTB 710 pa smo odmah potražili ribara koji je pristao da nas povede na lokaciju, koja se nalazi nekoliko milja zapadno od Suska.
Na lokaciji smo sonarom napipali samo nešto slabih odraza visine iznad dna oko jednog metra, što bismo u normalnim prilikama smatrali nekim stijenama ili neravninama na dnu, a ne olupinom. No ribar je ostao pri svojem i kategorički je tvrdio da je to baš ta lokacija, pa smo se pripremili za ronjenje. Prema sonaru, dubina je bila 51 m, a dno ravno i pjeskovito. More je na sreću bilo mirno kao ulje, a ako orijentir trebalo nam je poslužiti bijelo uže s plovkom, kojim je bila označena jedna ribarova vrša.
Iako smo nekako podsvjesno sumnjali u ribarove tvrdnje o točnoj lokaciji, Grega, Gabrijel i ja počeli smo se spuštati u dubinu slijedeći bijelo uže na čijem je kraju bila vrša, pažljivo kontrolirajući brzinu zarona. U takvim prilikama svi napeto zurimo prema plavetnilu ispod sebe ne bismo li prvi ugledali tamne obrise olupine. No ovog puta, s dubine od nekih 40-ak metara ispod nas počelo se nazirati ravno dno, ukrašeno samo s ponekim crnim morskim krastavcem. Spustili smo se na samo dno i počeli se okretati oko sebe ne bismo li nešto spazili u blizini, i tada smo vidjeli da ribarova vrša baš i ne leži čvrsto na dnu već, viseći na plovku, lebdi desetak centimetara iznad dna i lagano putuje. Baš lijepo, pomislio sam, tko zna gdje su je odnijele morske struje u odnosu na olupinu, što bi značilo da smo još jednom zaronili "u ništa". No u tom je času Gabrijel signalizirao da nešto vidi, i kada smo se približili, spazili smo na pješčanom dnu neki predmet nalik na top. I zaista, prišavši bliže postalo je jasno da je to britanski "6 pounder", pramčani top kalibra 57 mm kakvim je bio naoružan MTB 710. Zaključili smo da se ostaci olupine moraju nalaziti negdje u blizini, pa smo rastegnuli konopac (reel) i kružeći oko tog mjesta vrlo brzo naletjeli smo na veliku gomilu predmeta na dnu. Napokon!
Približivši se toj hrpi nalik na brežuljak na dnu, počele su se nazirati neki prepoznatljivi predmeti. Među njima isticao se velik cilindričan predmet, kojega smo odmah prepoznali kao torpednu cijev. Bila je zatvorena s obje strane, tj. na njenom prednjem otvoru još je uvijek nataknut zaštitni poklopac koji štiti torpedo od utjecaja morskih valova. Cijev leži poluzakopana u pijesku, a jednim se dijelom naslanja na ostatke metalnih dijelova nadgrađa. S donje strane torpedne cijevi vidi se njen nosač, kojim je nekada bila pričvršćena na palubu. Od drvene konstrukcije trupa torpednog čamca nije danas ostalo gotovo ništa, tek nešto trulih ostataka rebara i dasaka s palube. Nije ni čudo, kada znamo da sve drvene dijelove proždire crv brodotočac (lat. Terredo navalis) koji živi u toplim morima kao što je naše.
Metalni dijelovi ostali su dobro sačuvani, ali svi su obrasli debelim naslagama morskog raslinja kao i raznobojnim spužvama, tako da je njihov pravi oblik i namjenu vrlo teško raspoznati. S obzirom da smo ronili sa zrakom, naše je vrijeme na dnu bilo ograničeno na dvadeset minuta, što nikako nije bilo dovoljno da pažljivije pregledamo sve dijelove olupine, iako su svi oni bili uglavnom skoncentrirani na jednoj velikoj hrpi. Na hrpi je dominirao jedan šuplji cilindričan predmet promjera oko 90 cm, za kojega smo utvrdili da je jedna od dvije kupole sa strojnicama. Budući da je na dnu ležala donjim dijelom okrenutim prema površini, dok joj je suprotni kraj bio djelomice zakopan u pijesak, nismo mogli utvrditi da li se u pijesku ispod nje još uvijek nalaze udvojene teške strojnice Vickers kalibra 0.5 in (12,7 mm), kojima je kupola bila opremljena. MTB 710 imao je dvije takve kupole otvorenog tipa, koje su bile ugrađene bočno, s obje strane kormilarnice. Među predmetima raspoznavali su se oklopljeni dijelovi komandnog mosta i kormilarnice, ali svi su oni bili u položajima u koji su dospjeli nakon što se raspala drvena struktura trupa i nadgrađa, koji su cijelu konstrukciju držali na okupu. Stoga je čak i uvježbanome oku po tim isprevrtanim predmetima teško dočarati nekadašnji izgled olupine, u vrijeme kada su drveni dijelovi bili još cijeli i kada je ste to što danas vidimo na dnu izgledalo kao brod. No vrijeme je učinilo svoje. Teži dijelovi poput naoružanja (laki PZ topovi Oerlikon kalibra 20 mm) srušili su se s palube i vjerojatno su sada djelomice prekriveni pijeskom, a ono što danas od njih viri iz pijeska obraslo je spužvama i koraljima i teško je prepoznati na prvi pogled. Prilikom našeg ronjenja nismo zamijetili niti jedan od četiri pogonska motora Packard 2500, kao ni dijelove krme, pa je moguće da je cijeli krmeni dio odlomljen i leži negdje u blizini. Za sada smo se zadovoljili činjenicom da smo nepobitno utvrdili da se radi o ostacima britanskog torpednog čamca klase Fairmile D, a kako u blizini nije nastradao niti jedan drugi čamac istog tipa, prema raspoloživim dokumentima sigurno se radi o MTB 710, čiji poginuli članovi posade vjerojatno još uvijek počivaju ispod njegovih ostataka. Sasvim je sigurno, da bi daljnja detaljnija pretraživanja ovog lokaliteta rezultirala vrijednim nalazima, a kako se radi o ratnom grobu, vjerujemo da će ova olupina jednom biti predmetom i nekog službenog istraživanja.
Dnevnik stradavanja britanske posade zapadno od Suska
- Danijel Frka