Vrijedan doprinos bilježenju otočne baštine dala je Branka Prusina, priredivši knjigu "Lipa svatja - uspomene na vjenčanja s lošinjskog otočja".
Kako i sam naziv govori, autorica je zašla u područje otočne povijesti koje u sjeni "velikih tema" nerijetko ostane zanemareno, a predstavlja prekretnice u životima pojedinaca i obitelji - sklapanje braka, sa svim radnjama koje tome prethode i neposredno slijede. Zahvaljujući kazivači(ca)ma, u najvećoj mjeri osobama starije životne dobi, ostat će zapisano kako su protjecala nekadašnja vjenčanja, po čemu su se međusobno razlikovala u pojedinim mjestima na otočju, a po čemu u usporedbi s današnjim trendovima u vjenčanjima. Branka Prusina, muzejska tehničarka u Lošinjskom muzeju, za ovu se temu zainteresirala doznavši za izložbu Silvane Peroš o nekadašnjim vjenčanjima na Unijama, a kako je za taj otok vezana obiteljskim korijenima, poželjela je da sadržaj izložbe ostane trajnije i šire dostupan publici. Terenska istraživanja nastavila je u razgovorima s mještanima Suska, Ilovika, Malog Lošinja, Velog Lošinja i Nerezina, a sadržaj tih razgovora je, uz fotografije načinjene od početka XX. stoljeća do današnjice, priređen u obliku knjige.
Na vrlo dobro posjećenom predstavljanju knjige u glavnoj dvorani Lošinjskog muzeja, osim autorice, o knjizi je govorila ravnateljica Zrinka Ettinger Starčić, a program su obogatili nastupi čuvara otočne baštine - Dario Kučić iz Osora i Ferdinand Zorović iz Nerezina otpjevali su narodnu pjesmu "Lipa svatja", po kojoj je knjiga dobila ime, Zorović je potom prepričao nekoliko anegdota o vjenčanjima kojima je prisustvovao kao dijete, a Kučić je na mijehu odsvirao "Spejanje nevestice". Anna Maria Saganić govorila je o krokantu, slastici koja je po svemu sudeći u ove krajeve došla iz južne Italije i ovdje su udomaćila, a zahvaljujući i njenoj obitelji, sačuvan je način pripreme krokanta (posjetitelji su ga mogli i degustirati). Ettinger Starčić je dodala da je Lošinjski muzej prijavio lošinjski krokant za Registar kulturnih dobara RH i da sada očekuje odgovor. U sljedećoj točki programa, mještanke Ilovika pjevale su "Oj Sanpjero" uz pratnju Nikole Jerolimića na harmonici, da bi potom Marinela Jerolimić izvela šaljivu pjesmu "Vrabac" posvećenu samom činu predstavljanja knjige. Na kraju je autorica uručila primjerke knjige, otisnute na stotinu stranica, osobama koje su ponajviše pridonijele njenom nastanku, a dok je potpisivala prve primjerke svoje prve knjige, spontano je uz pjevanje i glazbu počela fešta.