Ovogodišnji Semenj u Cresu, feštu temeljenu na višestoljetnom sajmu u trajanju od tri dana ("semenj" u creskom govoru znači sajam), od 5. do 7. kolovoza, karakteriziralo je snažno usmjerenje k otočnoj baštini i unošenju živosti i u druge dijelove gradske jezgre, osim nezaobilaznih prostora rive i glavnog gradskog trga.
Jedna od novosti Semnja bila je i demonstracija izrade košića od žukve, odnosno crvene vrbe, predmeta za prijenos i pohranu voća i povrća te opletanja bokala, boca, bocuna itd. Ovu je vještinu od zaborava otrgnuo Danijel Brnić, a izradu košića naučio ga je nono, Vjeko Brnić, rodom iz Valuna. Brnić ima trideset godina, na radnom je mjestu voditelja energetske tranzicije u Otočnoj razvojnoj agenciji (OTRA) u Cresu, a raspolaže fotografijama koje potvrđuju da je (najmanje) četvrta generacija u obitelji koja se bavi pletenjem košića (korpi), iako njegov otac i stric vještinu naučenu od svog oca nisu odviše prakticirali. Danijelu je, kako sam kaže, trebalo desetak godina da, znanje koje mu je prenio nono, usavrši vlastitom praksom.
"Stabala žukve u Valunu ima uz lokve i zapuštene vinograde, a traže mnogo vode. Ima ih i u Orlecu i drugdje na otoku, ja sam ih zasadio na Pišću (Piskel; južni močvarni dio uvale u kojoj je creska luka, op.a.), pa mogu reći da je proizvod stopostotno lokalni. Specijalizirao sam se za košiće, koji su u pravilu s ručkom od jasena, a radim i dumijane, bocune itd. Bokale koje je opleo moj nono nazivali su remek-djelima", kaže Brnić, dodajući da je većina košića koji se sada mogu naći u otočnim domaćinstvima i konobama najvjerojatnije izrađena u ranijim generacijama njegove obitelji.
Demonstraciju i radionicu održao je tijekom tri večeri na trgu Arsan, ispred ulaza u Creski muzej, a to mjesto nije odabrao samo zbog kombinacije mira, a opet dovoljno pješačkog prometa i time dovoljno potencijalne publike, nego i zato što je njegov nono odmah iza muzeja u konobi skladištio materijal za izradu i izrađivao košiće, a na nekoliko koraka udaljenosti od ovoga trga, u mandraću imao barku i ondje u moru namakao grane žukve, što je jedan, deset dana dug korak u pripremi građe. Na stotine je prolaznika prodefiliralo trgom, zastalo, porazgovaralo s Brnićem, pa i vlastitim rukama pokušalo isplesti košić. Naročito su se zainteresirala djeca. Vrijeme pletenja nije idealno; po velikim ljetnim vrućinama žukva se brzo suši i puca, no to je kompromis napravljen kako bi se izrada mogla pokazati što većem broju ljudi.
U suradnji s Turističkom zajednicom Cresa, za zimu je u planu izrada kratkog filma u kojemu bi bio prikazan cijeli postupak, od rezanja žukve u siječnju ili veljači do pletenja gotovog proizvoda, a taj bi film sljedeće godine bio projiciran s bočne strane zgrade Creskog muzeja, tijekom održavanja radionice.