Na području koje službeno pripada Gradu Malom Lošinju izgrađeno je približno pet tisuća kilometara onoga što se u standardnom hrvatskom jeziku naziva suhozid, a u govoru otočana gromača ili mocira.
Svjedoci su to višestoljetnih teških uvjeta opstanka na otoku i strpljivom kultiviranju škrte zemlje. Precizna brojka dobivena kartiranjem je 4922 kilometara, s gustoćom od 23 kilometra zida po kvadratnom kilometru otočne površine. Treba napomenuti da je ova brojka, zbog nedovoljne kvalitete zračnih snimaka na određenim područjima te prekrivenosti vegetacijom, vjerojatno minimalna. Ovim kartiranjem utvrđeno je 70 posto više suhozida u odnosu na prethodnu analizu, rađenu prije desetak godina.
Na južnom dijelu otoka Lošinja, dakle onom od prokopanog kanala na Privlaci pa do krajnjeg juga otoka, izgrađeno je oko 1400 kilometara suhozida, s gustoćom od 63 kilometra zida po kvadratnom kilometru, dok je primjerice na Iloviku 315 kilometara suhozida, odnosno gustoća je 57,1 kilometar zida po kvadratnom kilometru. S druge strane, na dijelu Cresa koji administrativno pripada Malom Lošinju, izgrađena su 1722 kilometra suhozida, s gustoćom od 15 km zida po kvadratnom kilometru - to je zbog izraženo pašnjačkog krajobraza. Pjeskovita je podloga isključila Susak iz kartiranja.
Za one kojima su bliži novčani omjeri, prema važećem cjeniku izgradnje suhozida iz mjera ruralnog razvoja, sveukupna vrijednost gromača/mocira na području Grada Malog Lošinja iznosi približno 250 milijuna eura.
Koristeći se zračnim snimkama otoka iz 1953. godine u softverskom okruženju geografskog informacijskog sustava (GIS), a za usporedbu i snimkama nastalim u proteklom desetljeću, do ovih podataka došle su Tanja Kremenić iz Cresa i Michela Trevisan iz gradića Trebaseleghe u regiji Veneto - prva koristi podatke za izradu doktorskog rada "Valorizacija suhozidne baštine cresko-lošinjskog otočja", a druga za izradu diplomskog rada iz arheologije, obje na Sveučilištu u Padovi, s mentorima prof. Maurom Varottom i Silviom Piovan. Pod nazivom "LussinRock", projekt je bio prijavljen na natječaj za stipendije i dobio sredstva Zaklade "Bracco".
"Metodologija kartiranja primijenjena na području Grada Malog Lošinja se trenutno nastavlja i na području Grada Cresa kako bi se dobila cjelovita slika za cijelo cresko-lošinjsko otočje; Linijski se bilježe sve strukture: menici, barbakani, podzidi...", kaže Tanja Kremenić, ističući da se posljednjih desetljeća aktualizirala tema suhozida i njegove multifunkcionalnosti i primjerene uklopljenosti u otočni krajobraz, što je dovelo do UNESCO-ve zaštite 2018. godine, a statistički podaci temelj su - ne samo za daljnje analize i vrednovanja, nego i za izravan rad na održavanju gromača/mocira.