I u završnici proteklog ljeta, na području oko otoka Ilovika održana su podvodna arheološka istraživanja, na brodu iz II. stoljeća p.n.e.
Ovo je već četvrta godina rada na brodu čija je starost potvrđena analizom starosti drveta, ali i načinom gradnje tehnikom "spoj na utor i jezičak", a rebra broda povezana su drvenim klinovima za oplatu. Konstrukcija broda dobro je sačuvana i upravo na taj dio stavljen je naglasak istraživanja na ovom lokalitetu.
"Nalazište ovog broda je značajno zbog brodograditeljske tradicije kojoj ga pripisujemo, njegovog datiranja, tereta broda te plitkih uvjeta rada koji istovremeno olakšavaju, ali i otežavaju istraživanje i predstavljaju izazov za očuvanje nalazišta. Budući da je riječ o nalazištu na rastresitom pijesku sam arheološki iskop je bio otežan zbog konstantnog zasipavanja nalazišta tako da se paralelno s iskopom radila i brana lokaliteta. Po završetku istraživanja i izradi dokumentacije ostaci broda su pokriveni pijeskom, geotekstilom zatim ponovno pijeskom te željeznim mrežama, koje su povezane betonskim blokovima. Pronađeni pokretni arheološki nalazi su izvađeni na površinu te su nacrtno i fotografski upisani u plan nalazišta i popis nalaza, te su pohranjeni u prostorijama HRZ-a u Splitu na procesu desalinizacije. Po završetku konzervatorsko-restauratorskih radova nalazi će biti pohranjeni u Lošinjskom muzeju. Uz brojne do danas istražene brodolome, pronalazak ostataka brodske konstrukcije na otoku Iloviku svjedoči o lošinjskom arhipelagu kao neizostavnom elementu plovidbe ovim djelom Jadrana te o iznimno opasnoj plovidbi u antičko doba", kaže ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić, i sama sudionica podvodnih istraživanja, te dodaje: "Podvodna arheološka istraživanja na Iloviku u fokus stavljaju važnost podizanja svijesti o podvodnoj kulturnoj baštini, koju lokalna zajednica počinje doživljavati kao znanstvenu disciplinu koja nije sama sebi svrhom, nego djeluje u službi i na korist toj zajednici. U takvu društvenom okruženju ona postaje dio turističke ponude, postaje brand i temelj kulturnog turizma".
Istraživanja je provodio Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ) u suradnji s francuskim kolegama sa Sveučilišta u Marseilleu (Aix-Marseille University, Centre national de la recherche scientifique (CNRS), Centre Camille Jullian (CCJ) te Lošinjskim muzejom uz logističku podršku Ronilačkog centara Zapovjedništva Specijalne policije MUP RH, ronilačkog centra "Subseason".
Voditelj istraživanja bio je dipl. arheolog Igor Miholjek, viši konzervator arheolog i voditelj Odjela za podvodnu arheologiju HRZ, dok je zamjenik voditelja bio dipl. arheolog Pavle Dugonjić. Stručni tim Centra Camille Jullian, pod vodstvom Giulije Boetto (CNRS/CCJ), činili su Loïc Damelet, Anton Divić i Vincent Dumas. U istraživanju su također sudjelovali dipl. arheologinja Zrinka Ettinger Starčić, viša kustosica i ravnateljica Lošinjskog muzeja, dipl. arheolog Ivan Vidulić; studentica arheologije Sara Fabijanić; ronioci Specijalne policije Damir Banković, Robert Dorinka, Kristijan Tahtler, Davor Tutek i Moris Saganić; vanjski suradnici Nenad Starčić ("Subseason"), Zoran Delibašić ("Agram diving") i Dragutin Šimatović (DPS "Komiža") i Ivan Fabijanić ("Top dive"). Pripomogli su i mještani Ilovika - Sabina Simičić, Danijel Škoda i Ivan Pribanić.