U Rijeci je preminuo Borislav Ostojić, novinar, urednik i fotograf, čije djelo ostaje svjedočanstvo života otoka Suska tijekom proteklih nekoliko desetljeća.
Rođen 24. siječnja 1937. godine u Imotskom, gdje je završio gimnaziju, Ostojić je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci diplomirao hrvatski jezik s književnošću i bibliotekarstvom 1968. godine. Bio je nastavnik i knjižničar u Rasinji i Velikom Pogancu kraj Koprivnice te u Rijeci. U Osnovnoj školi "Bobijevo" u Rijeci, uz redovni posao, vodio je sekcije fotoamatera i kinoamatera. Bio je i direktor te škole, a od 1974. je uređivao list za djecu "Galeb" u izdanju "Novog lista". Na stranicama riječkog dnevnika bio je urednik-reporter u različitim rubrikama. Godine 1982. dobio je nagradu "Zlatno pero" Hrvatskog novinarskog društva. Pisao je feljtone, pjesme, autor je teksta slikovnica, knjiga "Pola stoljeća kazališne ljubavi" i "Parapsihologijskog rječnika", biografije dr. Kajetana Blečića, monografije Crvenog križa Rijeke. Naročito se istaknuo u fotografiji, onoj dokumentarnoj i umjetničkoj. Radio je kao fotoreporter "Studentskog lista", imao četiri samostalne i preko stotinu skupnih izložbi, dobitnik je niza priznanja, bio je u skupini najaktivnijih članova Fotokluba "Rijeka".
Prvi put je Ostojić na Susak došao 1973. godine radeći na reportaži s cresko-lošinjskog otočja. Umnogome neobičan otok zainteresirao ga je do te mjere, da je ovdje počeo dolaziti češće, a 1979. godine kupio je kuću u Donjem selu. U novinama je objavio na stotine tekstova o Susku, a u novije je vrijeme, kao umirovljenik, prešao na Facebook, postavši riječju i fotografijom nezamjenjivi kroničar otoka, dokazujući da se i u tako maloj sredini može svakodnevno pronaći po dvije-tri teme vrijedne spomena. U tom pogledu, nerijetko je bio od pomoći - bez traženja naknade - i našem portalu. U prvom planu njegovog kroničarskog rada nisu bile ljetne proslave, otvaranja infrastrukturnih radova, posjeti i govori državnika i ministara; bio je to tzv. mali čovjek i njegovo snalaženje u mijenama prohujalog vremena, a na Susak se povijest odražavala mnogo više no što bi netko neupućen pomislio o tako maloj, odvojenoj sredini. Ostala je neostvarena Ostojićeva želja o objedinjavanju tekstova u knjizi o otoku, lišenoj nepotrebnih mitova o Susku, kada je već stvarnost toliko raznovrsna i zanimljiva. Bilo bi dobro da se taj plan ipak kad-tad realizira. Borislav Ostojić pripada onome krugu ljudi, koji su dolaskom na otok i potom svojim djelovanjem, otok činili boljim mjestom.