Predstavljanje je organizirala udruga Ruralna otočna grupa Muzej ovčarstva u nekadašnjoj školskoj zgradi, a kako se okupilo pedesetak osoba (stalne stanovnike Lubenica može se nabrojati na prste jedne ruke, a nešto više ih dolazi povremeno iz većih otočnih mjesta), okupljanje se u praksi dogodilo ispred zgrade, s tim da su predstavnici ureda za projektiranje "Arta" prezentaciju ipak održali u zgradi.
Uime investitora uvodno je govorio Goran Filipović, ujedno član uprave "Jadranke" u Malom Lošinju, kazavši da su na Lošinju investirali u hotele: "Naravno da su sve investicije bile u interesu kompanije, ali nitko te šetnice neće odnijeti s otoka, one služe za uživanje svim građanima. Lokalni restorani radili su kao nikada u životu, gro njihovih klijenata su bili gosti naših hotela, a nitko nam ne dođe i kaže hvala". Projekt u Lubenicama Filipović vidi kao nastavak investicijskog niza, ali neusporediv s lošinjskima. "Poštivat ćemo sve okolnosti o zaštiti prirode i konzervatorskim normama, da nijedan od tih elemenata ne bude narušen. Uvijek postoji atmosfera, tako je bilo i u Lošinju, gdje nas je netko htio potkopati, bio ljubomoran, imao navodne informacije da će se uvala Čikat zatvarati, prolaz naplaćivati i da čovjek iz Lošinja nikad neće moći kročiti tamo. Da netko u 21. stoljeću može povjerovati u to, to je stvarno besmislica. Shvatite da je u prirodi čovjeka uvijek da stvara, ne da razara. Ako kod vas postoji skepsa ili nedoumica, nitko ništa neće raditi na silu", kazao je Filipović.
Iz publike se javio Marin Miočić-Stošić iz Rijeke. "Cijeli se život bavim okolišem i ljudskim življenjem. Svako stvaranje nešto mijenja, ali svako stvaranje je i jedno razaranje. Poanta sastanka je što će biti to razaranje, vezano za ovo stvaranje. Govori se, je li projekt danas-sutra i žičara od plaže do gore? Ako da, prvi sam protiv takvog artificijalnog objekta", kazao je, našto je Filipović odgovorio da trenutno nema plana za žičaru, pa se nadovezao time da je prostorni plan Cresa ranije predvidio i kamp i žičaru, ali da to "ovdje nije primjereno". Kamp zamišlja kao samoodrživ, s otkupom poljoprivrednih proizvoda iz otočnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a za infrastrukturu je mišljenja da je treba financirati iz sredstava EU. Miočić-Stošić je replicirao kazavši da je uvjeren da će "nakon kampa, kad-tad doći do proširenja ceste", s rušenjem suhozida, našto je Filipović odgovorio da bi to bilo kao rušenje katedrale u Zagrebu.
Ovdje se rasprava zahuktala i sudionici se više nisu predstavljali, već je počelo učestalo međusobno upadanje u riječ uz sve oštriji vokabular. Nekoliko okupljenih istaknulo je da zbog problema s divljim svinjama poljoprivreda jako trpi, našto je Filipović odgovorio da taj problem treba riješiti na nivou države. Za riječ se javio Cvetko Kuljanić i prozvao članove Gradskog vijeća Cresa: "Imate li obraza pogledati ljude u oči?" Dodao je da ovdje nije riječ samo o kampu, nego i kućama koje je "Fil-Adria Turist" kupila u samom naselju. "Ako hoćete investirati, ima ovdje puno zapuštenih lokava i suhozida. Zašto treba raditi kamp? U vašem planu predviđa se i bazen i restoran. Jest da je to u borovoj šumi, ali će devastirati izgled sela. Obnovite te kuće koje ste kupili, nitko vas neće dirati", kazao je Kuljanić.
Uključio se u raspravu i predsjednik Gradskog vijeća Marčelo Damijanjević, kazavši da je Primorsko-goranska županija 2003. godine pokrenula glavni plan razvoja turizma u županiji, obuhvativši sve gradove i općine. "Angažirali su eminentnu struku koja je dvije godine analizirala svako područje, uvidjela da je otok slabo naseljen, da treba predvidjeti mogućnost gradnje novih objekata i došla do prijedloga da se napravi kamp, ali ne autokamp, s ograničenjem na dvjesto ljudi. Strategija razvoja turizma ušla je u prostorni plan Grada 2006. godine i otada postoji mogućnost njegove gradnje. Tada su svi mogli dati mišljenje, a nakon toga je još sve išlo u ministarstva kulture i graditeljstva. Otada je prostorni plan više puta mijenjan, a nikada nitko nije dao prijedlog da se kamp izbaci iz plana. Ideja je predstavljena Odboru za urbanizam s trinaestoro ljudi različitih političkih opcija i potom Mjesnom odboru Valun", elaborirao je Damijanjević, dodavši da prostorni plan ne predviđa mogućnost gradnje novih kuća u Lubenicama, a da za kamp postoji obaveza izrade urbanističkog plana uređenja (lani je ta odluka jednoglasno usvojena na Gradskom vijeću) i strategije utjecaja na okoliš. "Ako je netko potkupljen, onda su potkupljeni svi gradski vijećnici i svi mjesni odbori od tada do danas. Svatko ima pravo iznijeti mišljenje, sada ili kada bude javna rasprava", zaključio je.
Uime projektanata, prezentaciju su održali Amira Čaušević, Vedran Đozlić i Suzana Banek Pisk, između ostalog kazavši da bi gusta šuma zaklonila pogled na kamp iz naselja, da su predviđeni bazen i restoran, a na padini bi prilaz bio riješen montažnim konstrukcijama. Parkiralište su predvidjeli preko puta šume. Nakon pitanja iz publike, povela se rasprava o ljetnim prometnim čepovima, kanalizaciji za potrebe kampa te promjenama u vegetaciji. Još su projektanti govorili i o mogućim sadržajima u mjestu - taverni, galeriji, mini-muzeju, apartmanima.
Još su od okupljenih govorili Dinko Mlacović, koji je kazao da ne želi ni pogledati prezentaciju, a da su mještani saznali o kampu iz novina. Donatela Mlacović mišljenja je da bi kamp bio u interesu male grupe ljudi i ne želi promjene. Događaj je uime domaćina zaključio Mario Šlosar, pozvavši okupljene da pisane primjedbe predaju u sandučić.
