Bogatoj kolekciji medalja s najvećih međunarodnih natjecanja, naš sugovornik Cresanin Igor Marenić ovoga je ljeta pridodao i zlato s Mediteranskih igara...
Marenić je u tandemu s dugogodišnjim partnerom Šimom Fantelom iz Zadra osvojio prvo mjesto u klasi "470" na igrama održanim u turskom gradu Mersinu. Porazgovarali smo na samom kraju Marenićevog odmora u rodnom Cresu, neposredno uoči odlaska za njegov drugi dom - Zadar.
Pobijedili ste na Mediteranskim igrama. Kako je bilo, po rezultatima se čini neizvjesno?
- Do pola regate sve je bilo sjajno, imali smo čak i solidno vodstvo za tako malu flotu. No, imali smo probleme s trakama uz kolumbu, što nam je smetalo i usporavalo nas, pa smo taj dan bili sedmi i osmi, što je od deset jedrilica loše. Kad smo to riješili, predzadnji dan regate bili smo dvaput drugi, što nas je vratilo na ukupno prvo mjesto, koje smo zadržali do kraja.
Kakva je bila atmosfera na Mediteranskim igrama, može li se organizacija usporediti s drugim velikim natjecanjima?
- Mislim da su ovo bile najbolje Mediteranske igre do sada, i ne mislim to samo zbog našeg rezultata. Jedrilo se u vodama ispred jedriličarskog kluba, na deset minuta od mediteranskog sela. Turci su u godinu i pol napravili vrhunski posao u gradnji i pripremi objekata, a mediteransko selo će ubuduće biti studentski kampus. Kao i na svakim Igrama, na početku je bilo nekih sitnijih organizacijskih problema, no oni su rješavani u hodu. Hrana je bila turska, što meni nije smetalo, ali bilo je onih koji su se žalili.
Neizostavna tema još su lanjske Olimpijske igre, na kojima ste bili šesti, iako se vladalo uvjerenje da ćete stići do medalje. Kako sada gledate na to?
- Nismo na Olimpijskim igrama bili toliko loši, koliko nas je diskvalifikacija u prvom danu regate izbacila iz ritma. To je bio jedini problem, a kasnije smo imali samo jedan loš plov (22. mjesto), sve ostalo je bilo u okvirima potrebnim za osvajanje medalje. Takav je sport.
Kakvi su planovi za dalje, kako će teći ciklus do sljedećih Olimpijskih igara, 2016. godine?
- Ove sezone smo krenuli tek u ožujku, jer smo si uzeli malo duži odmor. Čeka nas Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, tada se slavi pedeset godina klase 470, pa će se održati i revijalna regata dosadašnjih prvaka. Sezona nam završava u listopadu, a onda ćemo odraditi pripreme sa sparinzima, vjerojatno u inozemstvu. Pokušat ćemo tempirati formu za Rio de Janeiro 2016., doduše to smo nastojali i za lanjske Igre.
Kako je sa zaposlenjem u Ministarstvu obrane, koje su daljnje obaveze?
- Zaposlenje u vojsci je najbolje što nam se dogodilo. Obaveze su nam nastup na Svjetskim vojnim igrama i Svjetskom vojnom prvenstvu, a prvi trogodišnji ugovor nam istječe u zimu. Vjerujem da smo rezultatima zadovoljili uvjete i da ćemo dobiti nove ugovore, što će nam omogućiti mirno jedrenje.
Koliko se još može ovako, do kada će trajati nastupanje u ovoj klasi i s partnerom Fantelom?
- Australci, koji su pobijedili na Olimpijskim igrama, imaju 40 i 30 godina, tako da onda valjda i mi možemo dugo potrajati. Volimo to, živimo za to, a diplome ćemo držati sa strane što duže budemo mogli (Marenić je diplomirao geodeziju, a Fantela ekonomiju, op.a.).
Pogled na jedrenje u Cresu i matični klub "Reful"; je li bilo kontakata, postoji li mogućnost suradnje?
- Žao mi je što je u Cresu jedrenje stalo, jer su uvjeti idealni, a aktivnost kluba je praktički stala. Nije bilo kontakata, ali trenutno mi tempo natjecanja ionako onemogućava suradnju.