Što se dogodilo od dobivanja priznanja "Harvard Prize Book Award", odnosno slanja stručnog rada časopisu "Rose Hulman Undergraduate Mathematics Journal"?
- Nisam bio svjestan koje mogućnosti i mi iz Hrvatske imamo za studij. Uvijek su mi se po glavi vrtjele cifre, koliko to sve košta, pa sam mislio da to nije moguće. No, preko Lidije Ortloff, Harvardove predstavnice za intervjue za Hrvatsku, koja je sudjelovala u dodjeljivanju Harvardove nagrade, saznao sam da obitelji koje zarađuju manje od 85 tisuća dolara godišnje, mogu imati stopostotno pokriven studij. Prvi korak bio je pisanje testa SAT, američkog ekvivalenta naše mature, u kojem se propituju matematika i engleski. Imao sam rezultat 1530 od mogućih 1600 bodova, što me stavilo u gornjih jedan posto učenika koji su pristupili testu. Test je bio izazovan, pripremao sam se dva mjeseca i mogu reći da SAT smatram prvim pravim testom koji sam pisao u životu. Kada sam dobio rezultate, bio sam presretan. Kako 1. kolovoza kreću ranije prijave za Harvard, počeo sam spremati sve što je potrebno za upis.
Što sve Harvard traži za upis?
- Na američkim fakultetima to je holistički. Sve se gleda; ocjene, važne su osobine kandidata, pisma preporuke, eseji, intervjui. U intervjuu se spojite s alumnusom sveučilišta ili osobom koja provodi upis. Krenuo sam s pisanjem eseja, pripremao sam sve materijale koje sam htio pokazati, primjerice svoj rad iz matematike. Trebalo je prevesti svjedodžbe i druge dokumente. Nakon poslane prijave, dobio sam termin za intervju, koji je bio 'online', a onda sam dobio priliku i za drugi intervju, koju dobiva mali postotak kandidata. Pri upisu su mi pomogli profesori tako što su napisali svoja pisma preporuka, a sve je koordinirala moja ravnateljica, budući da ja nisam smio imati uvid u sadržaj pisma. Također, velika mi je podrška bila gospođa Lidija Ortloff, koja mi je pomogla da dođem do svih informacija koje su mi bile potrebne pri upisu.
Koja je tema eseja?
- Postoje dvije kategorije eseja. Prvi je tzv. "Common App". On ide svim fakultetima na koje se prijavite, ali ja sam prijavio jedino Harvard. U njemu kao da se prodajete, kao da ste u nekakvoj marketinškoj strategiji i morate istaknuti vlastite vrline, i treba biti što iskreniji. Drugi su "supplemental essays", vezani uz specifičan fakultet. Harvard traži pet eseja, a jedna je od tema bila 'Kako misliš da možeš doprinijeti raznovrsnosti zajednice na Harvardu?'. Pisao sam o neobičnom spoju svoje strasti za matematiku i umjetnost. Matematiku, osim što me zanima, volim i s emocionalne strane. Kroz nju vidim svijet i bolje razumijem sebe. S druge strane, odmalena volim glazbu, a volim i književnost. Nedavno sam izdao svoju knjigu 'Dafne', koja je refleksija mojih osjećaja i svjetonazora. Osoba sam koja voli 'staviti sve na papir', a ovo djelo sam napisao po uzoru na Shakespeareovog 'Hamleta'. Dafne proučava egzistencijalne teme poput sudbine i slobode ljudi, a ima i romantike.
Što je uslijedilo nakon eseja?
- Predao sam prijavu krajem listopada, kada je i rok za raniju prijavu, na koju sam išao. Uslijedili su intervjui, ali isto tako, trebalo se prijaviti na financijsku pomoć na Harvardu, izvaditi sve dokumente, za kućanstvo, prevesti sve to. Teoretski, za prijavu na Harvard minimalno je potrebno oko 295 dolara; to je prijava na test SAT i slanje rezultata fakultetu, prijava na upis na fakultet te ovjeren prijevod svjedodžba. Zatim, profili za financijsku pomoć koji idu preko agencije 'College Board', koja također naplaćuje svoje. Neovisno o tome, studenti često ulože znatno više novca u proces upisa. No, treba također napomenuti da 'College Board' i Harvard studente, kojima ove cijene predstavljaju financijski teret, mogu odriješiti plaćanja.
Kako si se osjećao kada je stigao odgovor?
- Svi studenti koji su se rano prijavili dobiju odluku sredinom prosinca. Dobio sam odluku u noći s četvrtka na petak, u jedan sat ujutro, što je petak trinaesti, haha... Tada sam bio s cimerom u Zagrebu te sam bio na videopozivu s mamom i sestrom koja je u Kanadi. Skočio sam od sreće kada sam vidio odluku, a prva reakcija nije bilo samo oduševljenje, nego i olakšanje nakon silnog truda. Uglavnom, emocionalno olakšanje.
Kako je izgledao sam test SAT?
- Pišu se matematika i engleski, a svaki od ta dva dijela dodatno ima po dva modula. Prvi modul budu najjednostavnija pitanja koja se obično vrlo brzo riješe. No, drugi modul dolazi u lakšoj i težoj varijanti, a koji ćete dobiti, ovisi o tome kako ste riješili prvi. Drugi modul je intenzivniji, imate 35 minuta i morate riješiti mnogo pitanja. Imate oko minutu po pitanju, a potrebno je odabrati jedan od četiri ponuđena odgovora A-B-C-D. Pitanja su kratka, ali težina je upravo u njihovoj kratkoći. U matematici sam imao 790 od 800 bodova, iako sam je spremao možda tjedan dana, ali sam i prošao puno probnih testova. Bilo mi je šokantno to što neka pitanja iz srednjoškolske matematike nisam nikada prije vidio, a zahtijevaju toliko koncentracije. Na natjecanjima na kojima sam dosad bio, pitanja su kreativna i koriste napredniju matematiku, a ovdje su pitanja bila na razini prvog i drugog razreda srednje škole, no testiraju vladanje materijalom do maksimuma. Smatram da je za SAT najvažnije naučiti strukturu testa. Jako je malo vremena, morate brzo donijeti odluku, a ako ne znate, trebate barem dati dobar pokušaj odgovora. Važan je strateški pristup.
Kakav je program studija na Harvardu?
- Preddiplomski studij traje četiri godine. Harvard jako cijeni svestranost svojih studenata, a ima 'liberal arts program', čime vam se daje mogućnost da uzimate kolegije po svojoj volji. Nude ekstenzivan program kojim brinu za akademsku i emocionalnu dobrobit svojih studenata. Harvard ima sedamnaest studentskih domova isključivo za brucoše i svaki od njih ima svog proktora, zaduženog da u domu potiče dobru i prijateljsku atmosferu. Svaki student dobije studenta u višem razredu koji je zadužen za njega, kao 'stariji brat', a također i da pomogne da se akademski snađe. U drugoj godini, morate se odlučiti za svoju 'koncentraciju', odnosno predmet u kojem ćete imati stupanj. Možete dobiti i 'double degree', odnosno i 'major' i 'minor'. To nudi dodatnu mogućnost raslojavanja. Volim književnost, ali mislim da ne bih mogao proučavati književnost na tako visokoj razini. Matematika će svakako biti barem jedan od dva stupnjeva. Harvard jako cijeni zajednicu, nudi se puno izvannastavnih aktivnosti, klubova, događaja. Najčešće iskustvo Harvardovih studenata je da su bili najbolji u nečemu u svojoj regiji ili državi tijekom srednje škole. Da se upišete, važno je da ste akademski dobri, ali i širokog interesa, ambiciozne osobe, koje žele napraviti promjenu. Međutim, onda studenti započnu studij i nekima bude teško, jer se na Harvardu više ne ističu u toj mjeri. No, mislim da ću ja cvjetati u takvom okruženju. Rijetko pronalazim ljude koji imaju velike strasti i ambicije, ali da su osim toga i zaokružene osobe, pa će mi jako značiti Harvardova zajednica. U prijavi sam detaljnije govorio o tome kako naš obrazovni sustav ne pruža dovoljnu sustavnu pomoć darovitim učenicima, kako on pruža, primjerice, učenicima s posebnim potrebama. I nadarenim učenicima treba potpora. Oni se također razlikuju od većine i to može dovesti do osjećaja izoliranosti, a takvim se učenicima trebaju i pružiti mogućnosti da njeguju i razvijaju svoj potencijal. Drago mi je što postoji takvo mjesto kao što je Harvard, ali i moja škola, koja jako brine o učenicima i gdje vladaju dobri odnosi učenika i profesora. I na predstavljanju naše škole na 'Dojdi osmašu', na našem je plakatu bio istaknut program 'Budi svoj, živi zdravo!' Ne žalim što sam upisao IX. gimnaziju, jer ima mjesta za svakoga. Smatram da bi škole koje se ističu po rezultatima svojih učenika na županijskim i državnim natjecanjima, poput XV. gimnazije, mogle u tom pogledu od nas puno naučiti.
Koliko je studenata iz Hrvatske?
- Za sada nas je upalo troje, a za konačan broj moramo čekati i rezultate redovnih upisa. Još nisam u kontaktu sa svojim kolegama iz Hrvatske, ali pratimo se na društvenim mrežama.
Kako izgledaju razgovori s vršnjacima?
- Moj upad na Harvard zaista je uspjeh za cijelu moju školu. Ne samo da sam ja morao biti dobar kandidat, nego me se procjenjivalo u kontekstu moje škole. Uzelo se u obzir kakve odnose imam s drugim učenicima, bilo je neophodno da me profesori dobro poznaju, da su mogli dati dobru procjenu mene kao kandidata, a ravnateljica je provela zahtjevan zadatak koordiniranja cijele prijave. Da moja škola ne ulaže trud u građenje pozitivnog odnosa među učenicima i profesorima, moj upad ne bi bio moguć. Naravno, to ne bi bilo moguće ni bez velike podrške moje obitelji, prijatelja na Lošinju i prof. Tanje Cvijanović Stipić, koja me potakla da odem u Zagreb. Kada sam dobio odluku da sam upao, na taj petak trinaesti, bio sam budan do šest sati ujutro. Išao sam u školu, bio je popodnevni turnus, kitili smo stupove u zgradi škole, kako je naš običaj. Nije bilo nastave, prijatelji su mi čestitali. Profesori su bili presretni, svi smo se slikali. Moja mentorica iz matematike prof. Melita Šulc iznenadila me tako da je pozvala jednog učenika koji je par dana prije saznao da je upao na doktorat u Cambridge. Presretna je jer smo obojica njeni učenici. Obitelj je to najemotivnije doživjela. Sestra Amalija je ogromna podrška, bio sam ljetos u Kanadi kod nje, pomogla je i financijski. Radi kao bolničarka na hitnoj pomoći. S njom sam bio u Bostonu, razgledali smo Harvard i pratio sam s njom sve informacije o upisu. Harvard je kao mjesto iz filmova, a osjećaj zajednice zadivljujuć, o čemu sam pisao u jednom od eseja. Boston je zaista atipičan za Ameriku; više nalikuje europskom gradu i sretan sam što ću ondje provesti sljedeće četiri godine života. Prijatelji na Lošinju su ogromna podrška, s nekima sam ostao bliži, s nekima zbog udaljenosti ne koliko bih htio. Drago mi je da su i oni iz ovoga izvukli pozitivu, da svatko treba slijediti svoje snove, a meni je ovo bio dječački san.
Koji su dugoročni planovi?
- Meni je životni san postati sveučilišni profesor matematike. Jako me uzbuđuje ideja da bih mogao raditi u takvom okruženju, da bih mogao studentima svakodnevno pokazivati koliko ima ljepote u matematičkim konceptima, potaknuti ih da matematiku sagledaju s druge strane, da je se ne boje i ne izbjegavaju je. To bi bio način da vratim uslugu dobrih ljudi koji su mi se posvetili izvan onoga što se od njih očekivalo i prenijeli mi svoje znanje, poput dr.sc. Sonje Štimac s PMF-a. Veselilo bi me ići na konferencije, pisati radove. Volim akademski svijet, to me oduvijek privlačilo, a nadam se da će se to sve tako i odvijati u budućoj karijeri.
