U nizu autor(ic)a, koji su za svoje rukotvorine dobili oznaku "Lošinjski lokalni proizvod" Turističke zajednice Grada Malog Lošinja, predstavljamo Brigitu Knezar iz Malog Lošinja.
Riječ je o dekorativnim proizvodima i suvenirima, i to prije svega ukrasnom mirisnom jastučiću i ukrasnoj mirisnoj vrećici. "Kušinić" i "boršica", prema dijalektalnim riječima za jastuk i torbicu, imaju i druge uloge, osim dekorativnih. "Ovakvi jastučići stavljali su se nekada u kolijevke kod male djece, kako bi se djeca zaštitila od uboda komaraca. Lavanda je prirodni antibiotik, opušta, dobra je za živčani sustav, za zglobove, kao antiseptik i protiv glavobolje. Zanimljivo je da je jako puno ljudi kupilo ove jastučiće u vrijeme koronavirusa", ističe autorica, čija je radionica u stanu u jezgri Malog Lošinja, u neposrednoj blizini južnog dijela glavnog gradskog trga, gdje su ljeti postavljeni štandovi s suvenirima, ali i malog trga ispred crkvice sv. Josipa, gdje će ovoga ljeta biti sajam domaćih proizvoda.
"Rasla sam uz majku koja je bila izvrsna švelja, a baka iz Dalmacije je uvijek nešto radila po vrtu i izgleda da se kroz ženski dio obitelji to pronosi. Radila sam kao medicinska sestra, a sada sam u mirovini. Počelo je slučajno; kući sam imala nešto lavande i smilja, a kako sam radila kostime za maškare, od ostataka materijala napravila sam jastučić punjen lavandom, s mašnom. To se svidjelo mojim prijateljicama, pa sam počela raditi vrećice. Koristila sam stare plahte, stare stolnjake, dakle materijal koji više nikome nije bio potreban. Onda je to sve postalo složenije, a Turistička zajednica je raspisala natječaj i tako sam krenula; od hobija je postao posao, koji me veseli i smiruje", govori nam Brigita Knezar, zadovoljna time što je njena kreativnost prepoznata, ne samo od Turističke zajednice, nego i turista-kupaca.
Sa šivanjem u pravilu počinje sredinom veljače i radi i po osam sati dnevno do sredine lipnja, kada počinje glavna sezona prodaje: "Jastučići se uvijek jako dobro prodaju, sve što ima obilježja mora, dobro ide". Lani je tako napravila i prodala oko četiri stotine vrećica s lavandom, a najčešći kupci su turisti iz Slovenije. Dobro ide i s talijanskim turistima, koji imaju tradiciju kupovanja lavande, a dobro poznavanje njemačkog jezika je od koristi pri komunikaciji s gostima iz ostala dva tradicionalna turistička tržišta, njemačkoga i austrijskoga.
Domaća radinost "Brigita", kako glasi službeni naziv, u ponudi još ima i, također ručno oslikane, bočice ulja lavande i smilja, iz vlastitog vrta smještenog na potezu od Osora prema Punti Križa: "Ulje je slično maceratu i radi se po staroj recepturi. Nekada je svaka lošinjska kuća imala takva ulja. Ulje smilja regenerira kožu i ljudi su se njime liječili, primjerice radnici u škveru, koji bi zadobili opekotine, tim su uljem mazali kožu. Ulje lavande dobro je pri ubodu komaraca, a to su stvari koje su novije generacije gotovo zaboravile". Iz ovog područja, u ponudi su još sapuni od smilja i lavande te domaća mast za kožu.
Za šivaćim strojem, uz "kušiniće" i "boršice", nastaju i maske za spavanje, joga-jastučići, antistresni jastučići i sasvim poseban suvenir - donje rublje, nadahnuto narodnom nošnjom otoka Suska. Krojem ni nalik suvremenom donjem rublju, postalo je sve zanimljivije kao dar najbližima.