Otoci.net

Sub20072019

Zadnje dodano:20.07.19

Back Nalazite se ovdje: Početna Zabava Trač-partija uz kavu na "pusni utori"

Trač-partija uz kavu na "pusni utori"

Karnevalska udruga "Vežgani" koja se u Rijeci ove godine predstavila tematskom maskom "Forteca" te druge maškare sudjelovale su u završnom danu pusta, kada je na rivi održan scensko-glazbeni program.

Evo kako su se u skeču "Vežgani" oprostili od ovogodišnjeg pusta, u kojem su akterice bile dvije prijateljice, za stolom uz nezaobilaznu kavu...:

- Eej, sorry što kasnim!
- Eej, ma evo i ja sad došla, ovi su me opljačkali, plati rezervaciju, plati kartu, plati kufer... Pa di si tiii? Jesi dobro? Si živa?
- Ma joooj, pusti me.. znaš što mi se dogodilo? Kasnim jer mi je nestalo plina i to baš kad sam trebala ručak završiti. Išla sam odmah na pumpu po novu bombulu i poljubila vrata! Oni ne rade! Ne možeš kupiti plin popodne! Izgleda da u Cresu samo penzioneri mogu kuhati, mi koji radimo valjda trebamo bit na sendvičima. 
- Bar ćete imati lijepu liniju, bit ćete kao manekenke!
- Ma jooj da, na marini nema plina, a nema ni zaštitara više. Sad je dovoljno da rampa čuva one jahte. Ma...
Reci, šta ima u Zagrebu?
- Ma sve po starom gore, baš sam se zaželjela Cresa, falili ste mi.
- Kako si ti putovala? Koliko ostaješ? Pričaj mi kako je gore!
- Ma busom kad dolaziš je stvarno dug put, nikad kraja. A u nedjelju idem nazad. Moram, u ponedjeljak radim.
- E slušaj, onda odmah sutra idi kupiti kartu!
- Ma kupit ću u busu, možda do nedjelje još i nađem neki prijevoz na fejsu na onom Lošinj - Martinšćica - Zbičina - Orlec - Grabar - Cres - Merag - Valbiska - Rijeka - Zagreb nudim prijevoz.
- Ako ne kupiš ranije, ostat ćeš bez karte. U bus te ne puštaju ako nemaš kartu, a i Autotrans, pardon, Ariva ti slavi dan Gospodnji pa ne rade nedjeljom.
- A tako... Ma nedavno sam slala mami robu za oprat, znaš nas studente, bili su neki šoferi furešti i nema više onog evo vam za kavu. A ne, uzeo mi je za pet kava i nisam ni račun dobila. Vraćala sam se u stan na cipelcug... E, ovo je tvoj makijato. Naručila sam ti.
- Hvala ti. A čuj, ti šoferi možda ne znaju di je Žabica u Rijeci, ali znaju kako naplatiti usluge.
- Di ti je dragi? Hoćete li vi već jednom ozakonit tu vezu?
- Kako ću se ženit? Sa starcima smo i ja i on, ni hopa-cupa ni cupa-hopa! Možemo jedino ići na domsko igralište, tamo je dovoljno škuro da se ništa ne vidi. Šta da odem u hotel? Prvo moram dignut kredit da bi platila Kimen jer ima cijene kao da si nasred Straduna. A za to, moram u Lošinj jer su mi i banku uzeli ća.  Nije ni čudo što nam natalitet pada. Da nema Slavonaca sezonaca, ne bi nas više ni bilo!
- A šta onaj tvoj kaže?
Ma po cijeli dan je u Elektrovodi, stalno na terenu, jedva ga i vidim. Malo Orlec, malo Punta Križa.. Ali. kad se vidimo, bar mi dođe s friškim informacijama. Tamo u Elektrovodi, oni ti znaju sve. Mislim, nije da ja tračam, uopće me to ne zanima, ali ako ti treba kakva informacija, tamo treba pitat.
- A onda kažu da su žene babe. A sad više ni ne znam di trebam sjest na kavu za čut nove tračeve...
- Njima ti se ne žuri, oni čuvaju svoj posao pa rade na dugo i široko. A sad su im tri velika išla u penziju. Dobro, dva su velika (pokazuje na trbuh), jedan je sportaš.
- Kako će mladi sad bez vodstva?
- A morat će se snaći. Jedno je sigurno, sad će im na gradilištu biti ipak malo tiše.
- Dobro je dok ima posla na otoku.
- A za sad imaju, al' koliko će trajati, ne znam. Jer direktor im je jako angažiran. Pjeva, pleše, širi vjeru... ne znam stigne li tražiti poslove za firmu.
- Ma to o fratrima govoriš? Vidjela sam nešto na Youtubeu.
- Da, da. Otišao je Tuba, to znaš? I to u velikom stilu! S ratnom mornaricom.
- Šteta, on je bio aktivan.
- Ma i dalje su ti fratri aktivni. A njihovi pomoćnici još više. Na cesti zovu ljude da se spase, angažirali su i djecu, imaju zbor, pjevaju sve u 16 i to s koreografijom! Izgleda da će se crkva obnavljati jer neki Franjo da će popravit.
- A župnik nije tako aktivan?
- Župnik ti je u ratu sa svima koji su navikli bit oko oltara. Komu pravu, komu krivo, on nema dlake na jeziku! Ni Vežgani mu nisu dragi. Oni su krivi što roditelji ne vode djecu na misu. Valjda je zaboravio da ima pet nedjeljnih misa u različito vrijeme. Možda su ga godine stisle.   
- Vežgani su još živi?
- Da živi, oni su jedino što drži Cres po zimi. Svaki vikend su ti imali nešto. Bar su htjeli imat.
- Kako misliš htjeli?
- A htjeli su opet imat maškarane igre, ali se nitko nije javio. Sve su organizirali i smislili, a nisu mogli naći ljude koji bi igrali.
- Ma grozno! Šta nisu Cresani oduvijek bili za maškare?
- Bili su, da. Dok se ljudi više ne angažiraju oko karnevala, oni iz odbora su odlučili sami se pobrinut da se tradicija nastavi i nakon njih. Jedna Vežgana je skoro laptop nosila u rađaonu da plati račune i sredi papire, a šuška se i da u 9. mjesecu stiže još jedno pojačanje.
- Ooo kako lijepo! Znači nema straha, pomladak stiže!
- A stiže da, ali ljudi kao da su zaboravili šta su maškare. Sve bi na gotovo i samo bi u Rijeku išli. Doma su jako sramežljivi.
- Gledala sam dječju povorku na televiziji, ali nisam našu djecu vidjela.
- Nisi ih ni mogla vidjeti, djecu nema tko voditi. Oni se maškaraju samo četvrtkom i tako sve dok ne narastu dovoljno da sami sjednu u bus. Do tad ništa od povorke.
- A tako znači..
- Joooj pa skoro sam ti zaboravila reći! Jesi čula za Franku, kraljicu?
- Kako ne! O tome se i u Zagrebu priča. Druga pratilja, jelda?
- Da! Ajde nek je i bodulka donijela lentu doma!
- Misliš da to nije sve politički sređeno?
- Ma vraga joj je politika sredila, politika ju nije išla ni gledat! Ali to ti je sve za foru, kao ona neće ić gledat, a tjedan dana nije spavala, zvala je svih da glasaju... Ali samo za drugu pratilju je uspjela izlobirat... I tako su ti Vežgani posvuda. Na televiziji, na radiju, u novinama i po internetu.. stalno negdje. Bolji PR imaju nego gradski oci.
- A šta ima novoga kod tih otaca?
- Ah.. veliki šef ti se najviše voli slikat i bit na televiziji. Ne znam šta mu je žena poslije rekla, ali se mazio s novinarkom HRT-a. Čak je i naočale skinuo da bude ljepši.
- Vidim ga ja po Zagrebu. A i zamjenik puno putuje, šta ne?
- Da, da. Njih dvojica kao da se natječu tko će više biti izvan Cresa. Čula sam da u kasi nemaju baš novaca. Nemaju za plaće i božićnice penzionerima pa moraju vrtiću uzimat i dizat roditeljima cijenu. Ali penzioneri moraju bit cito. Dobili su novi prostor, sve moderno i turbo sređeno. Izgleda da u Cresu ipak ne ostaje svijet na mladima.
- Gledala sam na Facebooku slike i videa s koncerta koji je Grad poklonio građanima. Odmah sam pomislila da su izbori uskoro. Ali čini se da Grad ipak ima novaca, pa treba platiti tako poznatu klapu.
- E da.. to je bilo baš jako lijepo. A mogli su ih platiti kad su zaradili od ljetne prodaje rive. Pa ne možeš više nigdje proći, a da ne vidiš šta je ljudima u pjatu. Pa kako nisi vidjela na Facebooku... Kad se jedu škampi u Rivi, odmah na face, kad se jede mortadela doma, to potisnut duboko u sebe.
- To je cijena turizma. Bila sam po ljeti tu s kolegicama s posla i moram ti reći da bilo sram. Pa grad nam je prljav! Smeća posvud.
- Ah... još se borimo s karticama. I mi i turisti. Komunalac ti je postao FBI. Znaš tetu Keku, moju susjedu?
- Da, kako ne.
- Njezini turisti su ti ubacili papir u krivu kantu pa su komunalni detektivi tražili dokaze da se vidi čiji je to papir. I našli su račune od brižne tete Keke pa je dobila opomenu. Nema više zezancije! Sve se zna!
Čak i brižna djeca kad se maškaraju, ne smiju bacati korijandule. Valjda se ne zna u koju kantu ih se treba baciti.
Ali nije sve tako crno, lijepo cvijeće su nam posadili na šetalištu. Jest da su to fiori par i morti, ali nema veze. Valjda je bilo na skontu.
- Nekako sam već gladna, mogle bismo skočiti do Plodina, uzet nešto gotovo za ručak.
- Ma ne idem ti ja više u Plodine! Tamo se cijene promijene dok dođeš od police do kase. Deset kasa imaju, a radi četvero ljudi. Prvo čekaš da radnik napuni police, naplati na blagajni, onda tek možeš dobiti ručak tamo na frižideru. Tolika im je stiska s radnom snagom da i konobarica mora punit police. Kažem ti ja, bolje skuhat nešto doma. Prije si gotova.
- Onda kad popijemo kavu ću skočit do mesnice.
- E može, može. Kupit možeš oriđiđi slavonsko meso. Jer kad prodaješ cresko, posluješ s gubitkom. Slavonsko ti nudi prosperitet. Dođeš brižan s vrećicom i na brzinu evo kuće, evo BMW-a, evo novih stanova i noćnih klubova... Pa da je loše u Cresu...
- A di ćeš parkirat, šta nije da se sad plaća?
- Plaća se, ali idemo na sreću. Tamo parkirat ti je kao da igraš lutriju. Nekad džabe, a nekad dobiješ kaznu. Možda ćemo izbjeći magistra...
- A u škveru, je tamo još parking?
- To je jedino što i je tamo. Glavna i jedina djelatnost. Možda bi mogli jedino još Spielbergu ponuditi kulise za horor-film!
- Ma ima tamo još radnika?
- Ima, ima. Još šačica.. A netko i je za penziju ma se ne da.
- Kad već budemo tamo, mogla bih ići vidjeti mogu li se na brzinu i ošišati.
- Možeš, možeš. Sad ti je 11, taman u 8 navečer ćeš možda bit gotova.
- Ma šta toliko se čeka?
- Nego šta, sjedni i čekaj... Ili se naruči pa ti to opet traje. Ili možeš kod brica. Al ni to ti se ne isplati jer ti imaš dosta kose. Kod njega je prosjek, 45 minuta za tri dlake.
- Uff pa neću onda ni u poštu stići, vidjela sam na vratima da radi do šest.
- Ma lako što radi do šest, problem je što ako je poštarica na bolovanju, nećeš ni poštu dobit. Ni račune, ni kartoline.
- Kako to misliš?
- Pošta ti ima novi sistem razvrstavanja, baci sve u kontejner pa će ljudi sami tražit.    
- Ajme koliko informacija. Poslije ove kave s tobom moram na neku relaksaciju. Masaža, bazen...
- Imaš bazen u kampu. Taj ti je samo za turiste, al ti već skoro da i jesi turist.
- Jesu ga napokon napravili?
- Ma nakon 20 godina priče, bilo je i vrijeme. Samo što nije... Ili imaš onaj bazen u neboderu na autobusnoj stanici. Samo ćeš pričekat da sunce ode ća jer taj ti se puni kad je kiša ili eventualno ako pukne kakva cijev.
- E sad kad si već spomenula busnu... Imaju ljudi di se ići popišati kad dođu?
- Imaju, imaju. Ne jedan WC, nego dva.
- Opaa... pa napokon neke dobre vijesti!
- Jedan WC ti je kod Šumice, a drugi na tržnici pa dok brižni obave što imaju, bus im pobjegne tri puta.
- Neka onda bicikle uvedu, da stignu prije nazad.
- Ni to im ne bi pomoglo jer u Cresu biciklističke staze nisu kao i drugdje u svijetu da se po njima vozi, nego mi imamo posebne, one po kojima smiješ samo gurati biciklu!
- Sve neke nove regulacije... Vidjela sam da kod policije ne možeš ni gore, ni dole.
- To ti je trik. Policija ti ne želi da im se prolazi ispred vrata da se ne vidi kako su im lijepa vrata. Ah, naporno je uzet pinel u ruke i malo boje dat.
- Imaju previše posla, bit će.
- Da, da. Treba regulirat promet kod uljare i pazit na red kad se masline nose na meljavu. To su ipak kilometarske kolone.
- Znam da se dugo čekalo, da. I ovi moji iz Zagreba su došli na berbu. Svi sretni su se vratili u metropolu s dvije litre ulja.
- Ulje ti ove godine ima poseban gušt. Blagoslovila ga je sama Kolindica. A i sve lakše je brat jer se gromače ruše da bi auto došlo odmah ispod stabla. Skoro da ti ni tenda ne treba, treseš direkt u bunker.
- Svima se tako sređuju parcele?
- Ma možeš mislit, samo odabranima. Ovim velikima koji će se boriti za djevičanske medalje.
- A šta će im toliko ulja?
- Čuj, pola se proda, pola se pokrade. I na kraju ti u konobi ostane samo voda.
- Bar ti nešto ostane. Znam da su po ljeti bicikle nestajale, svaku večer, jedna manje.
- Bar će se Gonzo usrećiti, svi ćemo morat po nove bicikle tamo. On se trudi, sve ima. I bicikle i servis i lumine i jaslice i čaše i igračke... samo radnika nema. Radnika nauči pa on ode na plažu. Ali karma je gadna stvar, sve se vraća, sve se plaća. Nekog radnika je bolje izgubit, nego dobit.
- Bolje izgubit nego dobit? Misliš da bi se sportaši složili s tim?
- Sportaši sigurno ne, a bome ni naše navijačke skupine. Jedni su toliko opasni, da druge kad imaju skup, policija čuva.
- Sva sreća da mi imamo samo jedan nogometni klub.
- Jedan, ali vrijedan. Pa to svi dečki u gradu loptu šutaju. Toliko djece i trenera, a svi su jedna velika obitelj.
- A košarka se još igra?
- Nego kako, to ti je multinacionalna skupina. I odlične rezultate dečki postižu. Mislim, nije da imaju izbora. Ako gube, nastradat će nova škola.
- Novu školu imamo?
- Daa. Radi se punom parom, i iznutra i izvana. Sad ti je škola prostor za sve. I za koncerte i za humanitarne akcije i za maškarane probe. Škola je postala kulturni centar pa se stara Susajda ni ne mora obnavljati.
- Nije valjda da to još zjapi prazno?
- Ah... čeka i Susajda neka bolja vremena. Dok ona čeka, poduzetnici ne čekaju nikoga. Šire se uzduž i poprijeko. Otvaraju se kampovi i na zaštićenom području, radi se sve u 16.
- Ma di to?
- Na Krušćici.
- Na Krušćici? Pa kako će ljudi doći do dole?
- Ne sekiraj se. Imamo mi i vučnu službu u Cresu ako bude kakvih problema. Samo radi od 16 sati na dalje. Auti valjda znaju da se prije ne smiju kvariti.
- A ako se pokvari ujutro?
- Onda zoveš "Raš", tamo ti je kancelarija mehaničara.
- "Rush", malo sam zbunjena, šta nije to kafić?
- Tu ti se sve izokrenulo. Znaš to, kava mi je već ledena. Ajmo mi nešto pojest. I ovaj smutljivac iza nas sve sluša, ne sviđa mi se uopće. Idemo zvati dečke da malo popričaju s njim.

Na današnji dan.....

20/7/1877

U M. Lošinju rođen Antonio Hreglich, pomorski kapetan, zapovijedao najvećim putničkim brodovima (Saturnia, Neptunia, Vulcania)