Čet13122018

Zadnje dodano:13.12.18

Back Nalazite se ovdje: Početna Zabava Kako se od Lošinjana oprostio Picigamorto

Kako se od Lošinjana oprostio Picigamorto

Donosimo tekst "teštamenta" pusta Picigamorta, kojim je Lošinjski karneval u utorak poslijepodne na Rivi završio ovogodišnje maškarane svečanosti...

Dragi i poštovani puče,
srce nam više ne tuče.
Mi smo vam lošinjske mrtve duše.
Ovo da prostite nije zajebancija,
bolesni smo od nedostatka nacija.
Tko ima dva zrna soli u glavi svojoj,
sad plaću prima u nekoj zemlji novoj.
Samo mrtvaci ostali su na grudi ovoj.
Problem je velik, a ne vidi se spas,
samo afrička šljiva može spasiti nas.
Za novo ministarstvo dajte nam glas,
tucajmo stalno ko u "Pedeset nijansi sivih",
više je ovdje mrtvih nego živih,
a sve zbog politika krivih.
Na čelu su nam luđaci različitih sorti,
kad himna svira, ruku drže na aorti.
Živilo Ministarstvo dei morti!

Jedan jedinstveni puče,
onih koji nisu tu, nek se iz kuće izvuče
Daću vam svima na znanje,
i ove godine isto je sranje.
Eto, primijetio sam to baš sada,
radovi se izvode u centru grada.
Ruši se, pili, gradi,
dobit će peškarija izgled nov,
nećete vjerovat, promijenili su i krov.
Radovi u toku, obradili je, ne možeš ni blizu,
ali ipak mislim da bi se prije izgradio toranj u Parizu.

Ostanimo tu u gradu,
pa spomenimo novogodišnju paradu.
Klizalište smo ljudi moji, dobili,
ali ne bi bili mi, da se zbog njega skoro nismo pobili.
Svatko o njemu pričao rado,
Ludovalo je staro i mlado,
ali ipak desio se jedan mali klik,
od njega se nije vidio "Moby Dick".
Sreća da ga Amerikanci nisu donirali,
ali zlu ne trebalo, rendgen financirali.

Jele su se kumbasice, pilo vino i kuhani džin,
pa se na kraju plakalo da je ostao prazni takujin.
Nasrali su na centru milijardu lampadina
i jednu veliku prozirnu balu,
sa Cresa si mogao vidjeti valu.
Sa borom je netko tjerao modu,
k'o da je po njemu netko polio vruću vodu.

Za studente Pavel je kantal, bio je to foken festival.
Da je došla cajka golih grudi, bila bi pjaca puna ljudi.
Kod vlasti su se naše pobrkali dani,
mislili su da su uskršnji, a ne božićni blagdani.
Uz bočicu šampanjca, umjesto panetona, pincu su dali,
brižni ljudi mislili su da su ludi.

Pila se rakija i kuhano vino,
i da izvinete, jebalo im se živo,
što u šatoru svira Hladno pivo.
I tako sve do ranih sati,
nažalost nisi se imao gdje popišati.

Evo nas do curice naše,
da li itko zna tko koga tamo jaše?
Oj "Jadranko", firma mila,
sedamdeset godina si doživila.
Na vlasti promjene mnoge su došle,
a stare garde prije vremena su ošle.
Neki zbog bola, neki zbog tuge,
a neki zbog nepravde duge.
Otišli su mnogi bez kune i podignute glave,
neki danas na njihov račun slave.

Zagazine pedeset godina ipak ne slavi,
a direktoru novom se malo pomiješalo u glavi.
Svi trebaju znati kako izgleda složena paleta,
a neki ne znaju što je sir feta.
Na policama sjaje se metla i močo,
a u košarama hrpe upakiranog trulog voća.
Svuda se otvaraju neke nove pekare,
a od gourmet-proizvoda - niente da fare.
Hvala Bogu na takvome čoviku,
jer na Lošinju ne bi bilo butige na vidiku.

Našoj dragoj firmi ustupio je nekretnine,
a skoro pa da ne zna napisati svoje ime.
Sve je firme bacio u stečaj,
samo ovu nemoj, molim te obećaj!

Hoteli - naša dika!
Prošo sam pola svita, vidio svega, ali ne čuda ovega.
Čudne goste imali smo u hotelu "Belvi",
da li bi ste se u sobi na podu pokakali i vi?
Šalom! Mili Bože, što je ovo?
Govorio je moj prijatelj Duško,
ne zna se ovdje što je žensko, a što muško.
Kamo nas ovaj ludi svit vodi,
zar su bitni samo šoldi?

Alhambra hotel-butik na bogatune ima pik
Oni su njezina meta,
namamiti ih ovoga leta
Obećanja, obećanja, delicije razne,
plodovi mora i domaći špek,
a na kraju lijepo serviran drek.

Helios, o, Helios, Pepeljugo stara,
da mi je znati koliko si naraštaja dala?
Što se tebi sprema, tko te vreba?
Svatko ti spomenik podignuti treba.

Hotel Punta, sve više liči na raka,
Svako leto dobije po dva-tri kraka,
Sve više i više se diže,
a gostiju sve manje stiže.
Sve neka gospoda fina,
još malo doći će do Sv. Martina.

A po kojoj će cesti tamo arivat,
prepustit ćemo nekoj drugoj debati.

Nije baš sve tako crno,
pričao mi je na kavi barba Frane,
kad god se Punta gradi,
neka kuća sa strane svane.
Ruše se tamo i preuređuju stogodišnje vile,
da bi u njima živio konobar Stevo i kuhar Mile.

Sve je to prva liga,
gradi se u Velom Lošinju i nova butiga!
Ali vidim da su se promijenili i neki planovi,
zanima me samo za koga se na njoj grade stanovi.

U upravi Jadranka d.d.
možete popiti najjeftiniji kafe,
čak i poneki penzioner
svako jutro je na kavi
i redovito 2,5 kune ostavi.

U Škveru slično je stanje,
šefova sve više, a radnika sve manje.
Mladog direktora imaju sada,
ali stari još uvijek vlada.

Parking-usluga - sol na ranu,
ogradili su i naplaćuju svaku šoderanu.
I to bi trebala biti dilema,
u Lošinju više parkirnih mjesta nema.
Reci mi dragi Ivo,
kamo će gosti ovoga leta parkirat,
zanima me živo!

Došao je kraj našoj sreći,
mislio sam da se o Rukaviću više nema što reći.
Bože moj, koja je to elita,
useljavaju se i nitko ništa ne pita.

Da li je to moguće,
da stan dobije koji se u guzicu uvuče?
Govore oni, treba im pomoć, to su naši mladi!
Nećete vjerovati, još se jedna kapunera gore gradi.
Pa di su ti naši mladi,
da li je to u redu?
Po sezonce idemo
u Mostar i Babinu Gredu.

Uvala Čikat - ni njoj se dobro ne piše,
dragi moj, prepoznat je ne moreš više.
Lampioni svijetle sve do Madone,
nema više raja za romantiku i kurtone.
Nema starih grota, ma koja je to blamaža,
s Lošinj-betonom uništena je svaka plaža.
Tko to određuje, kakve su to varke,
s Čikata morali su maknuti barke.
Obećali su na Poljani vez novi,
da li je to istina ili samo snovi?
Stići do tamo autom se mora,
parkirati možeš jedino na vrh bora.
Ni Valdarke nisu od toga daleko,
hoće li i njih izbetonirati netko?

Hajde, puče, sada normalan budi,
pasa i mačaka više nego ljudi!
Da su gladne - ne vjerujem - te beštije,
jedna ih šinjora hrani najvještije.
Zato su debele ko prasice,
pa po gradu plate njihove debele guzice.
Sve neka gospoda fina,
a svako malo nagazna mina!

Otok vitalnosti, sunca i čistoga mora!
Da li je netko bacio minu -
priča se da nam lošinjski zrak prodajemo u Kinu!

Vojarna Velopin, bar ova na Plavome svijetu,
i to više nije fora,
čuvat će se tamo svo bogatstvo našeg mora.
I to nitko više ne može spriječiti,
čak ćemo tamo i kornjače liječiti.
A malo dalje, napokon nešto pametno se radi,
AC-marina se gradi.

Katamaran, firma nova,
govore neki linija snova.
Brza linija, ma što ste ljudi matti?
Do Rijeke vam treba pet-šest sati!
Još ako se desi koji neverin mali,
on lijepo ostane vezan u vali.
Ali ima jedna promjena mala,
u zahodu ne samo da se može srati,
nego čak i fumati.

Trajekti priča su za sebe,
misle oni da smo male bebe.
Ovo će nam ljeto mali popust dati,
ali moraš samo vikendom navigati.

Cesta od Nerezina do Osora,
postala je, ljudi, noćna mora.
Kome za ovo reći hvala?
Pruga Brčko-Banović za ovo bila je šala.

Pa im još vrag nije dao mira,
skinuli su most bez imalo stila.
Piketaju, vare, stavljaju pituru novu,
da l' će bar oni biti gotovi godinu ovu?

Imao bih vam još puno toga reći,
o muzeju gdje se nitko na telefon ne javlja,
o Danima slavonske kuhinje, o cajkama po terasi,
o djelatnicima godine, o smanjenju plaća vijećnicima,
o nadimku naše lijeeepe gradonačelnice,
o Nogometnom klubu "Lošinj",
o podvodnom ribolovu nikad manje,
o ukidanju aerodroma,
o hidroavionima koji su otišli i ostavili smeće,
o krizmi u korizmi,
o predizbornim ludostima i obećanjima.
Ali neću više, sve me to smeta,
žao mi je da izbori nisu svakoga leta.
Ali uzalud vam trud svirači,
za drugog su dunje žute,
vidimo se večeras u Heliosu uz dobru kompaniju!

Živio pust!

Na današnji dan.....

13/12/1866

U V. Lošinju rođen Vittorio Craglietto, glazbenik i skladatelj

13/12/2004

U Trstu umrla Elsa Bragato (r. 1908. u M. Lošinju), prosvjetna djelatnica i književnica, autorica nostalgičnih zapisa o Lošinju