U nedjelju je u osorskoj ex-katedrali zatvoren 44. festival Osorske glazbene večeri, posvećen desetoj obljetnici smrti utemeljitelja Daniela Marušića, koncertom gudačkog ansambla "The Illyria Consort".
Na samom početku programa glazbeni ravnatelj Branko Mihanović pozdravio je publiku i u par riječi sumirao ovogodišnji festival – petnaest koncerata, stotinjak izvođača i više od 2000 posjetitelja respektabilne su brojke, a kako smo čuli od upućenih, mogu se mjeriti ili premašuju rezultate najpoznatijih festivala klasične glazbe u Hrvatskoj.
"The Illyria Consort" je zanimljiv internacionalni ansambl okupljen oko violinista Bojana Čičića, a čine ga mladi glazbenici iz Hrvatske i Velike Britanije, gdje Čičić trenutno živi. Ono što ga čini zanimljivim je eksperimentiranje s malo izvođenim djelima poznatih autora ili s djelima manje poznatih autora, što njihovom programu daje svježinu i čini ga intrigantnim.
Za završnu večer ovoljetnog osorskog festivala pripremili su program renesansne glazbe pod nazivom "Concerto Adriatico" – sastavljen od rijetko izvođenih gudačkih koncerata hrvatskih i talijanskih skladatelja s obje obale Jadrana. Praizvedba dvaju koncerata talijansko-hrvatskog skladatelja zadarskih korijena, Josipa Mihovila Stratika, te vjerojatna praizvedba Trinaestog koncerta za violinu, gudače i dvije flaute u A-duru Ivana Jarnovića zaokružile su program, a između njih poslušali smo Koncert za violinu i gudače u B-duru Antonija Vivaldija, te Simfoniju za flautu, violinu i basso continuo u G-duru Luke Sorkočevića.
Dupkom puna crkva Uznesenja BDM s puno pažnje i velikim zadovoljstvom poslušala je koncert, te svaku izvedbu nagradila glasnim pljeskom. Očekivano, obzirom na veliki broj Talijana u publici, izvedba Vivaldija, prepoznatljive energičnosti i melodike, zaslužila je najveći aplauz, no publici su se jako svidjeli i Sorkočević i Jarnović. Bojan Čičić iznio je veći dio koncerta na violini, dok su ga mladi glazbenici iz ansambla primjereno pratili.
Činilo se da ansambl nije predvidio bis, međutim osorska je publika zahtjevna i uporna, osobito kad im se nešto sviđa, pa smo mimo programa dobili jednu solo-izvedbu Bacha na violini. Prilika je to bila da Čičić demonstrira svoju vještinu ali i zvuk raritetne violine iz 1701. godine, poznatih talijanskih majstora, koju je nedavno dobio na korištenje.
Prekrasni zvuci talijanske violine i produhovljena glazba Bacha koja odzvanja osorskom ex-katedralom najbolji je glazbeni pečat za kraj festivala i pozivnica za sljedeću sezonu i 45. Osorske glazbene večeri.