Škotski novinar i pisac Neal Ascherson gostovao je na književnoj večeri u Malom Lošinju, govoreći o svojoj knjizi "Crno more", u sklopu riječkog festivala "Vrisak", koji je i ove godine jednim svojim dijelom stigao i na Lošinj.
Uz solidnu posjetu u Muzeju Apoksiomena, u pratnji urednika hrvatskog izdanja Stjepana Ravića, Ascherson je govorio o svojim novinarskim počecima, karijeri vanjskopolitičkog novinara u zemljama europskog tzv. socijalističkog bloka, te o prijelomnim događajima nakon raspada komunističkih režima u tim državama.
"Odrastao sam u sivom okružju poratne Britanije, a htio sam život pun pustolovina, pa sam se zato odlučio za novinarstvo. Služeći vojsku u Malaji svjedočio sam zanimljivom, dramatičnom, uz propadanje Britanskog carstva", počeo je Ascherson, prešavši potom na razloge zbog kojih ga je zaokupilo Crno more: "Ono je izuzetno zagađeno i posljedica je izostanak života na većim dubinama. Povijest Crnog mora, kao dijela Sredozemnog, zanimljiva je jer je ono mjesto povijesno važnih dodira civilizacije i barbara."
Aschersona su privukle sudbine malih naroda zato što i sam pripada malobrojnom, škotskom narodu: "Nacionalizam je kao kip boga Janusa - ima dva lica - jedno je naša epska povijest i sukobi sa susjedima, a drugo govori da se želimo pridružiti svijetu, ali jedino kao neovisna država. Ipak, škotska nacija je spoj ljudi različitih porijekla i jezika, te vezivo Škotske nikada nije temeljeno na jednom jeziku i jednoj kulturi. Nacionalizam je dugo bio najveće i najbrže sredstvo mobilizacije, ali suvremenom globaliziranom svijetu primjerenija je obrana nacionalnih politika. Paradoksalno je da, usprkos svoj globalizaciji, raste broj država, broj članica Ujedinjenih naroda. Joseph Conrad je na početku I. svjetskog rata tvrdio da će s ratom, zbog rasta vojnih sila, nestati nada u samostalnost Poljske i drugih manjih nacija, a na kraju se dogodilo suprotno - eksplozija stvaranja novih država."
Iako je glavninu profesionalnog interesa vezao za promjene u Poljskoj, iz hrvatske je perspektive zanimljiv Aschersonov pogled na promjene u zemljama socijalističkog bloka: "Ove zemlje su povijest propuštenih prilika. Rusi su mislili da je NATO obećao ne širiti se na istok, a Amerikanci tvrde da nisu to obećavali. Druga propuštena prilika je u ekonomiji i društvu: transformacija je rezultirala nekolicinom dobitnika i masama gubitnika, koji su ostali bez svrhe postojanja. Socijaldemokratske stranke pomaknule su se u desno, jer gubitnicima pretvorbe više nemaju što ponuditi, te se otvorio prostor populistima. Nacionalističke stranke su često temeljene na agresivnosti, tradiciji, naglašavanju religioznosti, a zanimljivo je da u Poljskoj mnogi misle da takve stranke brinu za narod, iako znaju da nisu demokratske. Početno oduševljenje nakon 1989. bilo je veliko, no promjene su otišle u krivom pravcu, u autoritativne režime poput onih iz prošlosti. Revolucije 1989. proveli su ljudi ljevičarskih stavova, no ti su vođe brzo zamijenjeni tradicionalističkim vođama, čiji su umovi zatvoreni za novo."
Bilo je i nekoliko pitanja i komentara iz publike, pa je na pitanje o ratu na prostoru bivše Jugoslavije, Ascherson kazao da je izvještavao o ratu u Bosni i Hercegovini: "U Beogradu 1952. godine, ljudi su me uvjeravali da grade novu Jugoslaviju, ostavljajući za sobom mučnu povijest. Upravo zato nisam mogao vjerovati onome što sam vidio devedesetih, a pogotovo onome što sam čuo od ljudi. Kada sam izvještavao s Pala, odakle su srpski vojnici tukli po Sarajevu, jedan od vojnika pokazao mi je pismo zaručnice pristiglo iz Sarajeva, u kojemu mu je ona poručila da ga voli i iskazala zabrinutost za njegovu sigurnost, a on je samo prokomentirao da bi najradije - ubio tu gaduru..."
Uime organizatora, za ponedjeljak navečer na istom mjestu, Branka Džebić najavila je sljedeću književnu večer, a gostovat će Zoran Ferić, Branko Čegec, Miroslav Mićanović i Senko Karuza, koji su ovom prigodom bili u publici.