Tema komunikacije turističkih i vojnih objekata na jadranskoj obali u doba Jugoslavije i njihova kasnija sudbina - a na tu se temu na/o Lošinju itekako ima o čemu razgovarati - zainteresirala je dvojac znanstvenih suradnica i predavačica iz Austrije, Anamariju Batista i Antoniju Dika.
Rodom iz Zenice, a godinama ljetna stanovnica Žuljane na Pelješcu, Anamarija Batista predaje na Akademiji likovnih umjetnosti i Ekonomskom fakultetu u Beču. Antonia Dika rodom je iz Rijeke, a sada predaje na Umjetničkoj akademiji u Linzu.
Predmet njihove analize na Lošinju prije svega su nekadašnja susjedna turistička i vojna područja - Čikat i Velopin, koja doslovce međusobno graniče, te prisutnost velikog broja turista i vojnika (ročnika i onih koji su za vojsku bili vezani profesionalno) u svakodnevici otočnog stanovništva. Težište njihovog projekta je u istraživanju kolektivnog sjećanja tog vremena.
"Turizam i vojska su industrije koje potiču različite vrste migracija različitih vremenskih trajanja. Turisti, služitelji vojnog roka, vojne osobe, kao i sezonski radnici dolaze na obalu i otoke iz specifičnih razloga: turisti da bi se odmarali u morskom okruženju, uživali u lagodnoj atmosferi, služitelji vojnog roka i vojna lica da bi se pripremali za potencijalne sukobe, a sezonski radnici da bi održavali i nudili potrebne usluge u okviru turističkih i vojnih infrastruktura. Turistička i vojna migracija je blisko povezana s radnom migracijom. Sve migracijske skupine sa svojim potrebama imale su jak utjecaj na koncepciju urbanističkih i arhitektonskih rješenja datih područja, te su također značajno formirale svakodnevnicu lokalnog stanovništva", navode autorice projekta "Kolektivne utopije poslijeratnog modernizma: Jadranska obala kao raj za odmor i obranu", koje su prošlo ljeto obavile terensko istraživanje na Lošinju i susjednim manjim otocima.
Poziv na suradnju
Ovdje u slijedećem razdoblju namjeravaju nastaviti razgovore s akterima tog razdoblja s fokusom na odnos turizam/vojska/stanovništvo. "Pritom želimo producirati videointervjue kako s pravim, tako i s 'krivim' svjedocima vremena, dakle s jedne strane s osobama koje aktivno sudjeluju i doživljavaju period od 1945. do
1990. godine - radnici hotela, urbanisti, vojna lica, kuhari, marketinški stručnjaci, turisti, služitelji vojnog roka i drugi - te s druge strane s mladima i protagonistima koji su do slika toga vremena došli preko sekundarnih izvora. Time propitujemo mehanizme prenošenja iskustava i kreiranja kolektivnog sjećanja", kaže istraživački dvojac koji ujedno poziva stanovnike Lošinja da stupe s njima u kontakt, imaju li odgovarajuću fotografsku ili videograđu - poput maturalnih zabava u hotelima, događanja u kampu na Čikatu, Domu JNA, vojnim zonama na Velopinu i Kovčanju. Kao jedan od načina da zainteresiraju mještane za svoj projekt, održat će i kvizove.
U međuvremenu, Batista i Dika održale su predavanje u sklopu skupa "Anatomija otoka" na Lastovu, predavanje u Beču, nastavile pregledavati arhivsku građu pronašavši urbanističke planove iz osamdesetih godina kojima je planiran razvoj Lošinja do 2015. godine, te dale prijavu na javni natječaj u okviru projekta Rijeke kao europske prijestolnice kulture.