Više o Josipu Antunu Kraljiću, lošinjskoj povijesnoj ličnosti čije ime živi u nazivu amaterskog kazališta i jedne lošinjske ulice, današnji su Lošinjani mogli saznati na izložbi i glazbeno-scenskom prikazu posvećenima ovom značajnom prosvjetno-kulturnom radniku iz prve polovice XX. stoljeća.
Sastavljenu od panoa s opširnom Kraljićevom biografijom, te fotografija, dokumenata, knjiga i predmeta iz Kraljićeve ostavštine, izložbu je u Lošinjskom muzeju, kao rezultat višemjesečnog istraživanja - na Lošinju i u drugim sredinama gdje je Kraljić djelovao - ali i istraživanja provedenih za ranije izložbe, pripremila kustosica Marijana Dlačić. Na otvaranju izložbe govorila je o Kraljićevom životu, s naglaskom na njegov rad u Malom Lošinju, gdje je u tri razdoblja, uz učiteljski posao, dao zamah drugim aktivnostima u kulturi, značajno pridonijevši očuvanju hrvatske riječi i osjećaja pripadnosti u vremenima kada su se na ovim otocima vijorile druge zastave. Zahvalila je na doprinosu Julijanu Sokoliću i Lidiji Kosmos, te Aldini Burić i Lučanu Nikoliću koji su za izložbu ustupili građu iz kućnih arhiva. Osim Kraljićeva djela, izložba tematizira i rad Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru u Malom Lošinju, organizacije koja je na ovom području pokretala škole na hrvatskom jeziku. U tom smislu, autorica izložbe istaknula je njezinu aktualnost u vremenu kada se raspravlja o izbacivanju povijesti kao predmeta u pojedinim strukovnim školama.
Kraljić, rođen 1877. u Bogovićima (Malinska), učiteljsko je zvanje stekao u Kastvu i Kopru, službovao je u Istri, a 1903. dolazi u upravo otvorenu hrvatsku školu u Malom Lošinju. Ovdje je radio kao ravnajući učitelj do 1908. i opet od 1910. do 1913. i premještaja u Ičiće. U međuvremenu je dvije godine boravio u Argentini potičući kulturne aktivnosti tamošnjih Hrvata. Na Lošinju je, osim rada u školi, pokrenuo i večernju školu za odrasle, pučku knjižnicu, analfabetski tečaj u Velom Lošinju, a angažirao se i u tamburaškom zboru i glumačkom društvu "Zora". Ovdje je pokrenuo prvi hrvatski dječji list u Istri "Mladi Istran", te đački kalendar "Jorgovan". Ne mogavši nastaviti aktivnost nakon talijanske okupacije Istre i Kvarnera, prebjegao je u Kraljevinu SHS (Jugoslaviju) te je radio u Krku, Splitu, Crikvenici i Šibeniku, a ZAVNOH ga je nakon oslobođenja Lošinja imenovao kotarskim prosvjetnim referentom u Malom Lošinju, te je na tom mjestu dočekao umirovljenje 1947. godine. Ovdje je i umro, godinu kasnije.
Nakon otvaranja izložbe, na kojem su pozdravne riječi posjetiteljima uputili još i kustosica Lošinjskog muzeja Martinela Dragičević, te predsjednik lošinjskog Gradskog vijeća Elvis Živković, u glavnoj dvorani Lošinjskog muzeja održan je scensko-glazbeni program o Kraljiću u izvedbi ansambla lošinjskog kazališta, koje nosi upravo Kraljićevo ime. Uz čitanje Kraljićevih stihova, kojima je glazbu za ovu prigodu podarila Gordana Šegota, oživljena je predstava "Zimsko sunce" Viktora Cara Emina koju su Kraljić i suradnici pripremili i odigrali u Malom Lošinju 1912. godine. Igrali su Sandra Podravec-Toić, Lučano Nikolić, Tamara Bogunović, Boris Šegota, Barbara Šurlina Bilić, Robert Radan, Mladen Šurlina, Elmedin Bjelić, Đenis Ćepulo, te mladi Matija Jurić, koji je ovime debitirao u Kazalištu JAK.
Izložba o Kraljiću i Družbi sv. Ćirila i Metoda ostat će otvorena do 8. prosinca za radnog vremena muzeja.